1. Rekonstrukcija stare Dječije bolnice na Cetinju;

2. Prijedlog Orijentacionog plana rada Senata Prijestonice za maj 2012 – maj 2013;

3. Tekuća pitanja.

Na sjednicu su bila pozvana sljedeća lica, a kao obrađivači prve tačke dnevnog reda: Ministar zdravlja – dr Miodrag Radunović, Direktor Fonda za zdravstveno osiguranje – Kenan Hrapović i Direktor JZU Opšta bolnica „Danilo I“ Cetinje – dr Ivan Gazivioda.

Predsjedavao je predsjednik Senata,  Milovan Janković

- Evo uvodnog izlaganja dr Ivana Gazivode po prvoj tačci dnevnog reda:

Poštovani,

Moram izraziti veliko zadovoljstvo, što ubrzo nakon razmatranja problematike i prespektive „stare zgrade“ Bolnice „Danilo I“, Senat Prijestonice, stavlja na Dnevni red sudbinu zgrade „stare Dječije bolnice“.

Dječija bolnica, počela je sa radom 1969. godine i bila u funkciji do 1979. godine. U njoj su bile skoncentrisane sve organizacione jedinice koje su se ticale zdravstvene zaštite djeteta. Od Centra za nedonoščad ( tada jedinog crnogorskog centra ), pa do Stomatološke zdravstvene zaštite.

Novi koncepti u crnogorskom zdravstvu (premještaj Centra za nedonoščad u KCCG, transformacija Medicinskog centra, itd.),  zemljotres, kao i nepovoljni demografski i finansijski trendovi, koji su zadesili Prijestonicu, doveli su do stanja da zgrada Dječije bolnice bude napuštena i prepuštena zubu vremena.

Čini se, da je u glavama dobronamjernih ljudi, uvijek bila želja da se ovaj objekat revitalizuje i dobije namjenu. Želja i pokušaj, da u njemu budu stanovi, za zdravstvene radnike, zaustavio se na izradi projekta. Treba reći, da bi eventualna prena mjena ove zgrade, iz zdravstvenog u stambeni, iznjedrila i problem sa bivšim vlasnicima zemljišta, na kome je objekat sagrađen.

Analizirajući probleme sa kojima se danas, u organizaciji posla susrijećemo u Bolnici, menadžment je došao na ideju da bi u toj zgradi mogli biti medicinski sadržaji, koji bi značajno poboljšali nivo medicinske usluge i funkcionalnosti. Uz veliko razumijevanje lokalne samouprave i njenih nadležnih službi, uspjeli smo dobiti potrebne saglasnosti, kako bi budući objekat imao veću spratnost i funkcionalnost. Uz značajnu podršku Fonda za zdravstvo CG a poštujući zakonske odredbe Javnih nabavki, danas imamo urađen i revidiran Projekat koji ćemo ukratko predstaviti.

- U prizemljui, pored Urgentnog prijema, koji po novoj šemi u Bolnici mora postojati ( pri izradi Projekta, planirana Hitna služba ), bila bi RTG,  ultrazvučna i endoskopska dijagnostika.

- Na prvom spratu, bile bi smještene odjeljenjske ambulante, koje su danas rasute na svim nivoima objekta Doma zdravlja.

- Na dograđenom spratu bi, pored prostorija Fonda za zdavstvo, bila dva apartmana, potrebna za smještaj spoljnih sradanika koji povremeno rade u našoj Ustanovi.

- Ostali prostor, na tom spratu, opredijelićemo nakon konačnog definisanja sadržaja  Bolnice, ( poželjno Patološka dijagnostika ). Treba reći da bi postojeća medicinska oprema bolnice,  uglavnom bila  dislocirana i premještena u novi objekat, tako da bi se troškovi opremanja, mogli svesti na nabavku nemedicinskog mobilijara.

- Ovaj objekat bi imao adekvatno regulisan pristupni saobraćaj i lift ( koji nije postojao), kao i agregat, čija bi snaga pokrila potrebe i sadašnje Bolnice.

- Smatramo za dobro rješenje i nadzemni tunel, koji bi povezivao sadašnju Bolnicu sa ovim objektom i obezbijedio puni komfor i funkcionalnost. Uz sve ovo, riješilo bi se pitanje kontrolisanog ulaza u objekat i parking.

CD sa urađenim Projektom, uz popratno pismo, upućen je na sve relevantne adrese u Crnoj Gori i lokalnoj samoupravi, kako bi se obezbijedila neophodna sredstva za realizaciju Projekta. Pored dobrobiti u smislu poboljšanja uslova i kvaliteta zdravstvene zaštite, koju bi dobili naši pacijenti, Prijestonica bi dobila moderan objekat, umjesto ruine u centru grada.

Izlaganje dr Ivana Gazivode koje je pratila video prezentacija projekta naišlo je na podršku članova Senata pa je Senat Prijestonice predložio je lokalnoj vlasti, Ministarstvu zdravlja, Fondu zdravstva Crne Gore, Opštoj bolnici “Danilo I” na Cetinju, kao i Ministarstvu kulture, da zajednički, kod Vlade, uz odgovarajuću argumentaciju, kandiduju projekat rekonstrukcije stare dječje bolnice na Cetinju čija je vrijednost 1.200.000 eura, za kapitalni budžet za 2013. godinu, jer je  njegova realizacija od izuzetne  važnosti za Cetinje.

Senat Prijestonice je na XIV sjednici usvojio i orijentacioni plan rada za maj 2012 – maj 2013. godine, kojim je predviđeno razmatranje značaja revitalizacije Žabljaka Crnojevića za turistički razvoj Prijestonice, prezentacija idejnih urbanističko-arhitektonskih rješenja rekonstrukcije Trga umjetnika i Njegoševe ulice, prezentacija projekta rekonstrukcije i sanacije parkova u istorijskom jezgru grada.

Prilog pripremio VESKO PEJOVIĆ

FOTOGRAFIJE – Milan Baja Stanojević

MISTERIJUM LUČE MIKROKOZMA

Luča mikrokozma je jedno od najmističnijih ogledala nesagledivosti ljudskog bića

Na početku ovog uvodnog teksta ciklusu radova inspiriranih Njegoševim spjevom „Luča mikrokozma“ želim navesti nekoliko detalja faktografskih i poetskih koji su, kao u nekom sudbonosnom prepletu okolnosti, na određeni način utjecali da se pjesnik i njegovo djelo nađu u sferi mog umjetničkog zanimanja.

Lovćenski masiv

Prve spoznaje o vladici i pjesniku Petru II Petroviću Njegošu nisam dobio iz povijesne čitanke u osnovnoj školi koju sam pohađao na Cetinju (škola nosi Njegoševo ime), nego iz prirode, posredstvom Njegoševog groba. Sa prozora moje roditeljske kuće na Cetinju jasno se vidi impozantni Lovćenski masiv s Jezerskim vrhom na kojem se kao sitno izbočenje, kao kakva kamena bradavica, ocrtavala silueta Njegoševe kapele u kojoj se nalazio grob crnogorskog vladike i pjesnika.

Njegošev markantni lik mi je bio poznat s jedne male reprodukcije koju smo imali u kući. Gotovo u svakoj kući na Cetinju nalazila se slika sa Njegoševim likom. Pjesnik je na neki način bio član crnogorskih obitelji. Svojevrsna ikona prosvjetiteljstva.

U djetinjstvu sam često sjedio na pragu prozora dnevne sobe i gledao u prirodu, vrt i voćnjak pred kućom, gradski park, nekadašnji Kraljičin park i iznad visokih vrhova njegovog gustog drveća daleku planinu Lovćen. Pamtim spektakularne ljetne oluje s munjama i gromovima nad Jezerskim vrhom i jeku grmljavine praćenu tutnjavom, koje su me ispunjavale intenzivnim strahom. Kao da se nad Lovćenom bio kozmički boj, sudar nebeskih vojski iz „Luče mikrokozma“.

U toj živoj slici prirode, čiji je okvir činio kameni obrub prozora, moju je pažnju najviše zaokupljao glavni motiv te kompozicije, Lovćen s Njegoševim grobom. Rano sam saznao da u maloj kapeli na vrhu planine, kako je govorila moja baba, „spava vječnim snom Vladika Rade, najmudriji i naljljepši čovjek svoga doba.“

Vječni san

Tako je smrt kao „vječni san“ dala čudnu životnost Lovćenu. Pjesnik i planina su se poistovjetili. Moju je dječačku maštu uzbuđivala činjenica da je Njegoš izabrao vrh jedne planine za mjesto svog vječnog počinka. Taj visoki položaj groba besmrtnog pjesnika koji nadvisuje grad Cetinje koji je, činilo mi se, bio bliži nebu nego nama na Zemlji, inicirao je misli o smrti. Ona, Smrt, je iznad života.

Ali te misli o smrti obasjava Luča, iskra, inspirativni plamen, jer su inicirane pjesnikovim grobom. Tamo se na vrhu planine blakeovski kazano vjenčaju nebo i zemlja posredstvom Njegoševe poezije. Zato pjesnikov grob „nadilazi“ smrt kao što planina Lovćen „nadilazi“ crnogorski pejzaž. Njegošev je grob postao kameni stih, misaoni i mističan, koji nam govori neizgovoreno o pjesniku, o tajnama njegove stvaralačke osobnosti, o mitu što se nadilazi sam sobom.

Posebno su mi ostali u sjećanju zalasci sunca što sam ih promatrao sa prozora moje kuće, naročito u zimskim danima kada sunčev disk nestaje za Lovćenom, s onu stranu planine i pjesnikovog groba. Činilo mi se da odlazi u neki drugi, nepoznati svijet. To postupno nestajanje svjetlosti, to izdisanje dana i spuštanje mraka na cetinjsku kotlinu, stvaralo je neku metaforičku rimu kozmičkog i zemaljskog.

Njegošev je grob na Lovćenu postao monumentalni oltar mističnog hrama na razmeđi života i smrti. Rađanjem dana, rujna svjetlost s istoka obasja Lovćen i njegove padine. Nakon zalaska sunca, čija nebeska putanja nad cetinjskom kotlinom kao da simbolizira kratkoću ljudskog vijeka, planina se pretvara u sivoplavu siluetu koja postupno tamni sve dok ne isčezne u mrak i tišinu noći.

Kada sam u srednjoj školi, čitajući „Gorski vijenac“, naišao na onu lijepu metaforu u lirskom pjevanju kola…

Bjehu muška srca ohladnjela,

A u njima umrla sloboda,

Kâ kad zrake umru na planinu (2625-2639)

… podsjetio sam se nadahnjujućeg prizora prirode, simboličke scene koju sam puno puta gledao kako sunce zalazi za Lovćenom, za Jezerskim vrhom. I kako svjetlosne zrake umiru na padinama planine. Tada mi je, iako nisam još poznavao „Gorski vijenac“, Lovćen govorio o pjesniku.

Simboličko značenje

U sjećanju jasno čuvam uspomenu na moju prvu posjetu Njegoševom grobu. Bilo je to u dječačkoj dobi, rano izjutra za vrijeme jednog sunčanog ljetnog dana. S velikim sam naporom svladao stotine kamenih uskih serpentinastih skala što su uz stranu Jezerskog vrha vodile prema Vladičinoj kapeli. Kasnije sam u tome vidio simboličko značenje: put do svetog mjesta zahtijeva napor i svojevrsnu žrtvu.

Na vrhu planine u uzbudljivoj zaglušujućoj tišini pružao se veličanstven pogled. Gledao sam rodni grad Cetinje, lijepi Bokokotorski zaljev, nepregledna brda i planine „kamenog mora“ i modru jadransku pučinu čiji se obzor daleko spajao s nebeskim beskrajem.Doživljaj ogromnog prostora promatran tog jutra s Jezerskog vrha stvarao je u meni ambivalentan osjećaj; kako je ljudsko biće malo i beznačajno, ali također svjesno sebe i svojih moći. Čovjek osvaja taj prostor pogledom, pokorava mislima, ostavlja u njemu tragove svoga postojanja.

Kada sam ušao u malu kapelu i prišao Njegoševom sarkofagu, prožeo me snažan mistični osjećaj pomiješan sa strahom. Poklonjenje velikom pjesniku izazvalo je u mom sjećanju prizore iz jedne priče koju sam čuo nekoliko dana prije odlaska na Lovćen. Odnosila se na otvaranje groba Vladike Rada. Zbog oštećenja kapele uslijed nevremena i udara gromova, bilo je potrebno taj stari objekt restaurirati.

Tom je prilikom bio otvoren Vladičin grob. Nad Njegoševim mrtvim ostacima obavljen je crkveni obred kađenja kostiju. Posebno sam zapamtio detalj iz te priče koja se prepričavala, po riječima onoga koji je tom činu prisustvovao, kako je Njegoševa lubanja bila udaljena od ostalih kostiju. Među rebrima je ležao vladičin naprsni krst. Mitra i vladičina odora bile su opaljene munjama i sagorjele, pomiješane sa začađavljenim pjesnikovim kostima.

Njegoševe su crne kosti u mojoj imaginaciji postale dio lovćenskog pejzaža. Mistični antropomorfni reljef nad kojim lebdi pjesnikov duh.

Snaga i ljepota

Razmišljajući o Njegoševom životu i djelu, o prilikama odnosno neprilikama u kojima je živio, o izvorima njegovih pjesničkih nadahnuća, o crnogorskom ambijentu koji ga je bez sumnje inspirirao svojom iskonskom snagom i ljepotom, nametala mi se misao o pjesnikovoj bolesti i ranoj smrti. Zasigurno je tuberkuloza ostavila traga na Njegošev pjesnički senzibilitet.

Nekoliko mjeseci prije smrti Njegoš je, na savjet liječnika, proveo u Napulju. Tom je prilikom posjetio Pompeje i Vezuv. Dok ispisujem ove retke prisjećam se gimnazijske ekskurzije po gradovima Italije. Posjetili smo Napulj i Pompeje. Sa grupom učenika sam se uspeo na vrh Vezuva. S ruba velikog grotla, sa čije se jedne strme strane dimilo, uzeo sam za uspomenu nekoliko komada ohlađene lave.

Razgledavajući ruševine grada Pompeja vodič nam je s važnošću, kako je priličilo mjestu i povodu, rekao da je jedna pompejanska kuća bila otkrivena u Njegoševu čast 4.3. 1851. godine i nazvana Casa del Principe di Montenegro. Napomenuo je kako je crnogorski Vladika s radoznalošću i uzbuđenjem pratio radove na otkopavanju objekta.

Život i smrti

Vidio sam također simboličku vezu između ugaslog Vezuva i Njegoševog bića koje se gasi, iz čije nutrine više neće navirati stvaralačka poetska lava. U ambijentu ljepote i smrti, pjesnik je svim bićem mogao osjetiti tragični mikrokozmos i principe na kojima se zasniva: na dobru i zlu, radosti i patnji, životu i smrti. Jer, sva ljepota i bogatstvo Pompeja „jednim se mahom preli u tartarsku crnu boju“. Tragično osjećanje vlastitog kraja proživljavao je u boli umiranja. Njegoševa „zraka svjetla na brijegu vječne noći“ ugasla je na Cetinju 19.10.1851 u 10 sati ujutro. (Odlomak)

Pjesnik bolestan nasmrt posjećuje predio koji je smrt obilježila

U toplom ambijentu juga, Njegoš je bio nadahnut pitoresknim Mediteranom. Divio se starinama Napulja i pompejanskoj umjetnosti. Stajao je nad ugašenim kraterom vulkana, „Vezuvije grdna žvala“, prizivajući u sjećanje žive slike opisa Plinija Mlađeg o velikoj tragediji koju je 79. godine prouzročila erupcija vulkana.

Pjesnik bolestan nasmrt posjećuje predio koji je smrt trajno obilježila. Zamišljajući Njegoša u tom ambijentu, javljala mi se mračna metafora potaknuta Vezuvom i Vladikom. Vulkanova „zemaljska mračna njedra“ koja „paklenom silom kipte“ smrtno su se rimovala sa pjesnikovim bolesnim plućima razorenim tuberkulozom, plućima koja „izbacuju krv“.

PS: KNJIGA SE MOŽE PORUČITI KOD IZDAVAČA - SKANER STUDIO ZAGREB – Adresa e-pošte:  info@skanerstudio.hr

Prilog pripremio i likovno opremio Vesko Pejović

           Danas sam još jednom bio na nekom pokajanju.  Poseljani – selo između Rijeke Crnojevića i Virpazara. I još jednom sam po ko zna koji put na pokajanju, koje je postalo skoro jedini vid društvenog okupljanja, dobio osjećaj gađenja. Gomile cvijeća upakovanog u celofan uz obavezno ukrasno zelenilo ubrano sa raznih četinara, djeluju morbidno. Prosto da čovjek zamrzi cvijeće. Zamišljam to cvijeće kako raste u nekim baštama ili staklenicima, a onda ga nemilosrdno kidaju i umotavaju u te odvratne nailone, pokušavajući napraviti nešto lijepo. I gledajući te bukete i pakovanja, čovjek primijeti vjerovatno neispunjene umjetničke snove njihovih aranžera. Njihovi „snovi“ ubrzo postaju dio jedne šarene sparušene gomile, koja nasuprot želji svih prisutnih stvara ružan dojam, a da ne govorim o problemu transporta te gomile do vječne kuće onoga kome je ona posvećena. Na kraju, to više i nije cvijeće, jer cvijećem se ne može nazvati to žuto, sparušeno, izgnječeno, počupano i zapareno bilje. I često, kad čovjek na groblju vidi grobnicu sa gomilom smeća preko nje, zna da je tu nedavno sahranjen neko ko je mnogima bio drag. I ko zna koliko dugo se niko ne usuđuje skloniti to smeće, jer pobogu, ono je znak ljubavi i poštovanja, znak pravih ili izmišljenih emocija u koje se ne dira. A kasnije ? Kasnije na tim grobnicama čovjek rijetko može vidjeti svježi, skoro donešen cvijet. No, vjerorovatno je sve to dio vremena u kojem živimo i njegove kulture, to jest nekulture.

           Sat vremena provedenog na groblju po nesnosnoj vrućini, protekao je u naricanju žena. Smjenjivale su se nekim nepisanim redom i pravilom. Kad bi jedna završila, nastavila bi druga. To naricanje je nešto vrlo interesantno. Uvijek se pitam, što sve pričaju te žene dok nariču i kako im ne fali teksta, jer naricanje traje najmanje deset minuta. Ton kojim nariču je visok i prodoran, odjekuje okolinom i uvjek je konstantne dužine i zvuka. Taj ton ostavlja neko čudesno dejstvo na čovjeka. Zvuči, ako nije morbidno reći, poput uspavanke. Mada tužan i ponekad izaziva jezu, ali nekako smiruje. Kako žene uspiju da proizvedu takav zvuk, nije mi jasno, a lijepo naricanje graniči sa umjetnošću. Da li je to pravilo ili slučajnost, ali onog trenutka kad ton naricanja postane niži, još par riječi ili rečenica i naricanje se završava. Imam utisak da se pri pravom naricanju troši ogromna energija, vjerovatno proizvedena neizmjernim bolom duše. I koliko god zvučalo nevjerovatno, postoje i narikače po opredjeljenju ili one koje to rade, maltene,  iz zabave. Vremenom, one postaju prave profesionalke. I kad ih čovjek čuje, teško može povjerovati da je njihovo naricanje posao ili zanimacija. One bivaju glumice, bez diplome ili priznanja za svoj rad, glumice sa jednom jedinom ulogom, koju izvode do savršenstva. Njihov peh je taj, što nikad ne dobijaju aplauz za svoju rolu. Moguće da im je satisfakcija, sama mogućnost nastupa u  „predstavama“ koje se često naprave na pokajanjima.

           Posmatrao sam to groblje sa malim brojem grobova i to pretežno starih, i još jednom razmišljao o toj čovjekovoj gluposti koja se naziva grobom, potrebi da nad sobom stavi ploču sa imenom, da produži trag svog postojanja u beskonačnosti vremena. I najveći broj ljudi kao svoj trag u vremenu, ostavljaju tu ploču, postajući smrću mali, jadni, minijaturni, rijetko vidljivi faraončići. A onda, nakon nekog vremena, neko ih pokupi u bijelu krpu ili čaršaf, kako bi na njihovo mjesto stavio nekog drugog. Takođe, dešava se da neki grobovi vremenom bivaju prekopani, a njihova starost po nekad ne prelazi granicu od 100-200 godina. Ne govori li to dovoljno o njihovoj banalnost i komičnosti i uzaludnosti čovjekove potrebe za zaustavljanjem vremena, njegovom kontrolom ili pak upisivanjem u istoriju čovječanstva na taj način.

           Takođe je interesantna čovjekova potreba za povratak i sahranjivanje na mjesto odakle su potekli njegovi preci. I najveći broj je onih koji za života nikad ništa ne urade za to mjesto, a na kraju mu se vrate.

            Često se najveći broj ljudi čudi lososima, jeguljama i drugim životinjama, koje pređu ogroman put kako bi umrle na mjestu svog nastanka, a kad malo pogledamo, mi radimo potpuno istu stvar. Moguće da je to ostatak tog životinjskog instikta, sa jednom jedinom razlikom, nikad ni jedna životinja nije sazidala sebi grob. I ponekad se upitam, nijesmo li za neke stvari evoluirali nizbrdo.

 Peđa Đonović,

15.11.1967-22.01.2003.

PS

Zahvaljujem se Peđinoj majci Sonji koja mi je dozvolila da ekskluzivno, za čitaoce sajta cetinje-mojgrad, objavim ovaj tekst. 

Prilog pripremio i likovno opremio Vesko Pejović

Poštovani čitaoci,

Muzeji Kremlja i državni muzej Malte traže od Crne Gore da im za izložbu “Blago malteškog reda“, koja će biti odr­žana od 09. jula do 09. septembra ove godine u takozvanoj Patrijarhovoj palati u Kremlju, pozajmi  čudotvornu ikonu Bogorodice Filermose koja se čuva na Cetinju. Što o toj inicijativi misle bivši i sadašnji rukovodioci Narodnog Muzeja Crne Gore Petar Ćuković, Pavle Pejović i Anđe Kapičić.

-Ministar kulture Crne Gore Branislav Mićunović dao je načelnu saglasnost. Međutim, da li će relikvija neprocjenljive vrijednosti na kratko biti izmeštena iz Narodnog muzeja na Cetinju za sada je pod znakom pitanja jer to treba da odobri Narodni muzej u čijoj se “Plavoj kapeli” relikvija nalazi. Direktor te institucije, profesor Pavle Pejović kaže da će stav  NM CG zavisiti prije svega od procjene eminentnih inostranih i domaćih stručnjaka a ukoliko Filermosa uopšte bu­de napuštala Muzej, pored adekvatnog novčanog osiguranja i obeštećenja, insistiraće da sa njom pu­tuju i kustosi te ustanove i dodat­no obezbjeđenje.

“Naš stav kao institucije prema svemu ovome je veoma rezervisan. Pošto nas međunarodne konvencije na izvjestan način obavezuju da formulišemo neke uslove pod kojima bi ona eventualno mogla biti iznešena iz Crne Gore, mi smo napravili načelan dogovor da to bude u skladu sa najvećim svjetskim standardima. Apriori, nijesmo rekli da ne može biti izlagana ali je to nešto o čemu tek treba da se dogovorimo. Mi smo za ovu priču angažovali dvoje ljudi  iz inostranstva – gospođu Đovanelu Feraris koja je na Katoličkom univerzitetu u Rimu doktorirala upravo na Filermosi i gospođu Lukreciju Ungaro koja je direktorica kulturne baštine grada Rima. Znači, i ako bude išla ova priča u tom pravcu onda će uslovi biti veoma rigorozni”.

Bivši direktor Narodnog muzeja CG, magistar istorije umjetnosti Petar Ćuković, za čijeg je mandata Filermosa smještena u Plavu kapelu, napominje da iako je praksa da se za velike izložbe pozajmljuju velika djela, on nije za to da se čuvena ikona iznosi sa Cetinja. Za to navodi muzeološke i konzervatorske razloge:

“Dakle, dva razloga su suštinska. Sa jedne strane zaštita, odnosno aura, mjesta u kojem je ona izložena, odnosno našeg interesa da ljudi dolaze tu da je vide a ne da se ona kreće po svijetu i ide na noge ljudima jer zbilja je u pitanju jedna van serijska stvar, ravna najvećim umjetničkim djelima. Kao što znate i ta velika umjetnička djela se rijetko pokreću i u tom smislu mislio sam da je nama u interesu da se ona za neko dogledno vrijeme apsolutno ne pokreće nigdje. Sljedeći razlog je to što mislim da nju treba najprije najkompetentnije moguće obraditi pa tek onda eventualno iću u neke ovakve projekte.
Vrijednost IKONE BOGORODICE FILERMOSE  je ogromna i po tome već kakva je njena istorija, na koji je način ona došla od Rodosa, preko Mlate, Rusije do Crne Gore. To je zbilja nešto što je fascinantno i dio hrišćanske istorije je vezan za nju. To na koji način je ona dobila svoj veoma vrijedan, ekstremno vrijedan okov sa svim tim draguljima koji na njemu postoje, to su veoma, veoma rijetke stvari u cijelom svijetu”.

Poštovani čitaoci,

Evo što je na ovu temu novinarki (Portala Analitika) Suzani Kapetanović izjavila direktorica Muzeja kralja Nikole Anđe Kapičić, dipl. istoričar umjetnosti:

-Ikonu Bogorodica Filermosa ne treba ustupati za izložbu u Muzeju Kremlja, koja je posvećena Malteškom redu. Više puta je traženo da se ikona ustupi i prezentira i u drugim muzejima i državama, recimo, na Rodosu, u Rusiji, povodom obilježavanja dvije hiljade godina hrišćanstva. Stav stručnjaka iz Narodnog muzeja je bio da je ne treba ustupati upravo zbog nedovoljne pravne i fizičke zaštite, straha od devastiranja i otuđenja a i muzejski konzervatori nijesu sigurni, da je i pored čuvanja u optimalnim uslovima, ikona Bogorodice Filermose spremna za transport u Rusiju.

Nije novo ni nepoznato da muzeji kontaktiraju i ustupaju djela, ali smatram da izuzetno vrijedne i raritetne predmete, bilo da su od nacionalne ili univerzalne vrijednosti, ne treba po svaku cijenu i olako davati na posudbu. Posebno to ne treba raditi u sezoni, kada se zna da mnogi posjetioci dolaze na Cetinje upravo zbog nje i njenih čudotvornih moći. Mislim da je logičnije da se vještim animiranjem zaintrigira što veći broj ljudi i dovede na Cetinje.

Narodni muzej CG, Ikonu Bogorodice Filermose dobio je na čuvanje i prezentiranje davne 1978. godine, ali je ona zbog neadekvatnog prostora za izlaganje, više od dvije decenije bila u depou.

Tek je smještajem u Plavu kapelu, u zgradi Vladinog doma, prvi put predstavljena profesionalno, na jedan dostojanstven i otmen način, koji može da zadovolji kriterijume i vjernika i zahtjevnih ljubitelja lijepih umjetnosti. Držanje ikone u tajnosti, daleko od očiju javnosti je bio politički stav. Filermosa ima izuzetnu i materijalnu vrijednost. Bila je zalog u realizaciji nekih važnih ekonomskih projekata u bivšoj SFRJ.

Kustos čuvenog muzeja Ermitaž  Juri Pjatnicki ima dokumente koji govore da je ruski car Pavle I za zlatni okov sa 72 brilijanta, sa velikim brojem rubina i safira dao 24.930 rubalja u zlatu, što je danas neprocjenjiva vrijednost. Čuveni minerolog iz Zagreba, Barić, koji je dolazio da procijeni ikonu, kazao je da je drago kamenje na njoj izuzetne čistote. Juri Pjatnicki smatra da je ikona toliko vrijedna da se to ne može izraziti u novcu, već se samo mogu tražiti milioni i milioni dolara za njeno osiguranje.  

Ikona spada u trideset najpoznatijih hrišćanskih relikvija. Smatra se da je nastala u Jerusalimu. Nema preciznih podataka o vremenu nastanka, ali po istraživanjima Đovanele Feraris Berte, mogla je nastati prije 1200. godine.  Posjeduje izuzetne kultne, kulturne, istorijske, religijske i estetske vrijednosti. Javnosti je donekle poznat njen turbulentan istorijski hod. Bila je na različitim mjestima od Jerusalima preko Rodosa, Malte, Rusije, Kopenhagena, Berlina, Beograda, manastira Ostroga do Cetinja, izlagana na 46 oltara. Djelo je anonimnog slikara sa izvanrednim senzibilitetom za elegantan crtež i kolorit. Doduše, bojeni sloj je mnogo potamnio, gotovo se samo nazire, ali i pored toga akcenti cinober boje na usnama i obrazima, maslinasta oko očiju upućuju na renomiranog umjetnika.

Političari imaju glavnu riječ …

Politika, bolje reći političari ne bi smijeli da vrše pritisak na institucije kulture. Neki to rade iz neznanja i nesigurnosti, drugi zbog sujete i arogantnosti, ili egocentrične površnosti. Zaboravljaju da kultura, a time i kulturni poslenici predstavljaju ogledalo države, njen strateški temelj razvoja, a ne zabavu, igru, ili prazne blještave manifestacije. Nažalost, moram da konstatujem da se danas malo uvažavaju mišljenja profesionalaca koji imaju stav i rezultate u radu.

ANALITIKA: Vi niste za to da ona bude izložena u Cetinjskoj pećini, koja bi trebalo da bude adaptirana za tu hrišćansku relikviju. Pominjete interesantan podatak po kome je Ivan Crnojević Bogorodici u čast sagradio manastir na Cetinju…  

 -Ikona Bogorodice Filermose je zaštitnica grada Cetinja. Zanimljiva je priča o odlasku Ivana Crnojevića, kada je napuštajući Cetinje, stigao u gradić Loreto, gdje se zakleo da će, ukoliko se ikada bude vratio na Cetinje, podići hram posvećen rođenju presvete Bogorodice, što je nešto kasnije i učinio. Ovaj hram je, prema bilješkama savremenika, bio prava riznica dragocjenosti, ikona, umjetničkih predmeta, krstova, kandila. Sasvim je logično da je na ikonostasu bila i ikona Bogorodice. Nažalost, vrijeme, stalni ratovi, razaranja, pljačke i paljenja uništile su mnoge dragocjenosti, pa i ikone. Nekom igrom sudbine i proviđenjem, na Cetinju se mnogo vijekova kasnije pojavila ikona Bogorodica Filermosa. Smatram da bi za izlaganje ikone pravo mjesto bilo upravo u crkvici na Ćipuru, gdje su pohranjeni zemni ostaci Ivana Crnojevića i kralja Nikole.

ANALITIKA: Zašto mislite da je crkva na Ćipuru najbolje mjesto?

-Ivan Crnojević i kralj Nikola su više nego zaslužni za razvoj ne samo Cetinja, već i Crne Gore. Dinastija Crnojevića preko prve državne štamparije uvodi nas u prosvjetiteljske narode, a Petrovići Njegoši održali su i sačuvali naš identitet, autentičnost, osobenost, stvorili državu. Dakle, Ćipur, pored nezaobilaznog Cetinjskog manastira, isijava našu duhovnost. Možda bi trebalo još jednom razmotriti ovu mogućnost kao trajno rješenje za izlaganje ikone Bogorodice Filermose.

Veliki sam skeptik da se ovako raritetna i vrijedna ikona smjesti u pećinu, poznajući kakve su cetinjske kiše…

ANALITIKA:  Da kažemo nešto i o problemu zaštite baštine kod nas. Nažalost, upravo zadužbina Crnojevića doživjela je da bude degradirana od strane Mitropolije crnogorsko-primorske. Na manastiru Kom su uradili takve prepravke da ga je teško i prepoznati. Da ne govorimo što je sve rađeno na Beškoj i drugim manastirima. Ko je tu zatajio?

-Crnogorsko-Primorska Mitropolija, nažalost, za ovih posljednjih dvadeset godina, devastirala je, pored manastira Ostrog, na desetine i desetine drugih crkava i manastira. Posebno su, kao što ste pomenuli, stradale crkvice na Skadarskom jezeru, koje su novim prepravkama potpuno izgubile svoju prvobitnu ljepotu, autentičnost i jednostavnost primorskog graditeljstva. Prosto je neshvatljivo i razočaravajuće da je sve to rađeno pred našim očima, a posljedice su katastrofalne. Ko je zatajio? Po meni, zatajila je država, jer nije imala dovoljno snage ni volje da to spriječi, a mogla je i može. 

ANALITIKA:  Mislite li da je ovome doprinijelo miješanje političara?

-Prije bih rekla da je do ovoga dovelo njihovo nerazumijevanje, nemiješanje i držanje po strani. A problemi se ne mogu sami od sebe rješavati. Treba imati stav i „petlju“. No, ne dešava se to samo danas. I ranije su političari imali glavnu riječ. Tako je jednom nerazumnom odlukom iz 1947. godine, iz Državnog muzeja (danas Muzeja kralja Nikole) 105 predmeta ustupljeno Cetinjskom manastiru, sa obrazloženjem da imaju sakralni karakter. Bile su to skupocjene odežde dinasta vladajuće kuće Petrović Njegoš, ikone njima posvećene, krstovi, brojanice…  Na žalost, zbog nedovoljne komunikacije i ignorisanja Mitropolije mi nijesmo do danas mogli da utvrdimo da li ti predmeti uopšte postoje i u kakvom su stanju. Još arogantniji i nerazumniji stav je kada odbijaju da vrate pozajmljenu povelju Ivana Crnojevića. Povelja je pozajmljena još 1991. godine za otvaranje manastirske riznice. Na pitanje što je s njom i gdje je, našem konzervatoru je odgovoreno da je poslata na konzervaciju u Beograd. Sve je to urađeno bez prethodne saglasnosti Narodnog muzeja Crne Gore. Ovo potvrđuje koliko smo mi nemoćni da vlastitu kulturno-istorijsku baštinu sačuvamo. Pitam se, zar ono što posjeduje Mitropolija nije dio ukupnog kulturnog naslijeđa Crne Gore?

Tačno je da je komunistička vlast pedesetih godina ustupila na čuvanje 105 predmeta, ali je isto tako imala više sluha i davala veću materijalnu potporu za otkup vrijednih istorijskih, umjetničkih i etnografskih predmeta vezanih za crnogorsku prošlost. Među njima je i ikona Bogorodica Filermosa.

PRILOG PRIPREMIO I LIKOVNO OPREMIO- Vesko Pejović

Objedinjen pod nazivom “Cetinje – Friendly Business Environment”, paket mjera treba da doprinese revitalizaciji privrede u Prijestonici Crne Gore, sa ciljem intenzivnog zapošljavanja lokalnog stanovništva.

Tokom izlaganja, gradonačelnik Bogdanović istakao je kako su proces ekonomske tranzicije i efekti globalne finansijske krize uslovili nove trendove u razvoju lokalnih zajednica. Prema njegovom mišljenju, investicije su postale dominantan generator ekonomskog rasta i razvoja, usljed čega je Prijestonica Cetinje – istražujući tržišne uslove i potrebe investitora – pripremila poseban paket stimulativnih mjera za investitore.

-Paket stimulativnih mjera, prije svega, karakteriše veoma povoljan fiskalni okvir – kako sa lokalnog tako i sa državnog nivoa – zatim dostupne lokacije za sa kvalitetnom javnom infrastrukturom, te efikasna i partnerski orijentisana lokalna administraciju – istakao je on.

Govoreći o stvorenim preduslovima, on je naglasio kako je lokalna uprava već potvrdila puni kapacitet u pogledu efikasnosti i drugih postulata koji čine jednu modernu lokalnu administraciju.

- Lokalna uprava već pruža podršku i pomoć u pripremi dokumentacije za otvaranje privrednih društava, odnosno u cjelokupnom procesu izrade biznis planova. Smatrajući da investitori koji su od posebnog značaja za grad trebaju imati poseban tretman u dijelu komunikacije sa lokalnom upravom i njenim javnim službama, za komunikaciju sa njima biće zadužen oficir za vezu – član Kabineta gradonačelnika koji će investitoru biti na raspolaganju 24 sata za sve eventualne savjete ili drugu pomoć – kazao je on.

Uz stvaranje preduslova za što veću podršku investitorima, lokalna uprava u proteklom periodu uložila je znatne napore i u cilju kreiranja predispozicija za nastanak biznis zona – kako za greenfield, tako i za brownfield investicije.

- Prije svega, želim pomenuti lokaciju koja se nalazi se nadomak gradskog središta, na gotovo 40 hektara u industrijsko – servisnoj zoni Cetinja. Na samom raskršću magistralnog puta ka glavnom administrativnom i turističkom centru države, pomenuta je zona idealno tlo za početak priča o uspješnim i isplativim Greenfield investicijama u mjestu koje sa pravom slovi za srce Crne Gore. Sa druge strane, aktivno se radi na pripremi lokacije koja sadrži postojeću infrastrukturu, a koja danas djeluje kao idealan izbor u pogledu brownfield investicija. Na tom planu, posebno želim izdvojiti prostor Gornjeg Oboda, koji se prostire u samom gradu, i to na gotovo 140.000 kvadratnih metara. U navedenom fabričkom postrojenju, koje raspolaže sa čak 50.000 kvadratnih metara hala i neophodnom pratećom komunalnom infrastrukturom, već od predstojećeg ljeta, zajedno sa našom poznatom umjetnicom Marinom Abramović, te timom svjetski priznatih arhitekata, započećemo uspostavljanje kompleksa “Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje” – naglasio je gradonačelnik Bogdanović.

Tokom izlaganja na Festivalu nekretnina i investicija, gradonačelnik Bogdanović detaljnije je obrazložio povoljnosti koje će Prijestonica Cetinje ponuditi investitorima spremnim da ulože u privredu, odnosno da otvore nova radna mjesta u crnogorskom prijestonom gradu.

- Paket stimulativnih mjera, o kojem danas prvi put govorimo u javnosti, oličen je u brojnim povoljnostima koje su sasvim jedinstvene za crnogorsko, ali i područje čitavog regiona. Stoga, zavisno od mjesta investicije, odnosno od njenog uticaja na broj novozaposlenog lokalnog stanovništva, investitorima na teritoriji Prijestonice Cetinje nudimo brojne povoljnosti, poput potpuno besplatne naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, potpunog oslobađanja od plaćanja poreza na nepokretnost do tri godine poslovanja, potpunog oslobađanja od poreza na dobit novoformiranih pravnih lica za prvih osam godina rada, potpunog oslobađanja od plaćanja doprinosa na obavezno socijalno osiguranje na teret zaposlenog, potpunog oslobađanja od poreza na dohodak fizičkih lica i slično – predočio je on.

On je, međutim, dodao kako se priča o benefitima koje donosi ulaganje u privredu na Cetinju tu ne završava.

- Sagledavajući aktuelnu ekonomsko-socijalnu situaciju, te izrazito visok stepen nezaposlenosti u našoj lokalnoj zajednici, odlučili smo napraviti i dodatni iskorak u pravcu podsticaja zapošljavanja. Instrument koji se odnosi na direktno finansijsko subvencionisanje novootvorenih radnih mjesta, prema našim istraživanjima, nije bio praksa lokalnih zajednica. Ipak, cijeneći kompleksnost situacije, kako za stanovništvo Cetinja, tako i za lokalnu privredu, paket stimulativnih mjera Prijestonice obuhvata i finansijska davanja za određeni broj novozaposlenih lica. Tako će privredna društva sa teritorije Prijestonice, koja se ne nalaze u biznis zonama, moći da ostvare i do 3.000 eura subvencija po novootvorenom radnom mjestu.– naglasio je gradonačelnik Bogdanović.

On je istakao kako će posebna pažnja biti usmjerena na privredne sektore koji su identifikovani kao deficitarni, a imaju snažan potencijal rasta. To se, kazao je gradonačelnik Bogdanović, prije svega odnosi na turizam, kroz posebne podsticaje za izgradnju smještajnih kapaciteta visoke kategorije, ali i na poljoprivredu kao ključnu šansu razvoja ruralnih područja crnogorske Prijestonice.

- Uz brojne pozitivne strane koje donosi samo opredjeljenje vezano za ulaganje na Cetinju, lokalna uprava spremna je da sve investitore, zainteresovane za izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih smještaja, oslobodi komunalija na izgradnju kapaciteta u iznosu i do 90 odsto. Takav paket mjera, svakako, pospješiće i dodatna fiskalna mjera kojom se, u cilju gradnje ili rekonstrukcije smještajnih kapaciteta, investitor može osloboditi plaćanja poreza na nepokretnost, i to na vrijeme do dvije kalendarske godine – kazao je on.

Gradonačelnik Bogdanović istakao je i kako lokalna uprava, prilikom kreiranja podsticajnih mjera, nije zaboravila ni segmente ruralnog razvoja.

- Stoga, u cilju snažnije podrške ruralnom razvoju, što danas ujedno predstavlja i najsnažniji mehanizam za povratak seoskom području, lokalna uprava spremna je da poljoprivrednim proizvođačima finansira kamatu tokom grejs perioda na sve odobrene kredite kod Investiciono – razvojnog fonda. Još jedna od mjera za podsticaj agraru, jeste i finansiranje doprinosa za osiguranje poljoprivrednih proizvođača tokom trajanja grejs perioda. Naravno, pri komunalnom opremanju građevinskog zemljišta, svi poljoprivrednici sa teritorije Prijestonice Cetinje, biće oslobođeni naknade – zaključio je gradonačelnik Bogdanović.

Izlaganje gradonačelnika Bogdanovića naišlo je na izuzetnu pažnju prisutnih investitora i predstavnika državnih institucija. Govoreći o prezentiranom paketu mjera, pomoćnik ministra ekonomije u Vladi Crne Gore Marko Vujović naglasio je kako je riječ o izuzetnom stimulansu i svojevrsnom primjeru kvalitetnog djelovanja jedne jedinice lokalne uprave na planu privlačenja zainteresovanih investitora.

Portparol Prijestonice Cetinje - Miloš Prelević

 Snimila, Sonja Đonović

Bivša zgrada „Trgoprometa” na Balšića pazaru na Cetinju, popularnija među Cetinjanima kao „EKG”, biće novi galerijski prostor Umjetničkog muzeja, jedinice Narodnog muzeja Crne Gore, potvrdio je za „Dan” Pavle Pejović, direktor ove ustanove. Ovaj prostor je prema planu „Cetinje grad kulture” bio namijenjen Galeriji savremene umjetnosti.
- Prije desetak dana Narodnom muzeju Crne Gore, tačnije Umjetničkom, dodijeljena je nova zgrada. To je dogovoreno na nivou Vlade i Ministarstva kulture, a Vlada sada treba da verifikuje tu odluku. Najvjerovatnije ćemo taj prostor koristiti kao galerijski, za reperezentativne izložbe djela iz našeg fundusa – kaže Pejović.
Aktom o reorganizaciji NMCG ova ustanova sada ima četiri jedinicie – Umjetnički, Istorijski, Etnografski i u osnivanju Arheološki muzej. O osnivanju Arheološkog muzeja donesena je odluka na Vladi.
- Donesena je odluka da ta zgrada kao izložbeni prostor bude dio NMCG. Najvjerovatnije će biti u sastavu Umjetničkog muzeja, ali još nije donesena konačna odluka o tome. Možda će čak biti i posebna jedinica. No, definitivna odluka biće donijeta na Vladi, i očekujemo da potvrda bude ubrzo – kaže Pejović. Direktor dodaje:

Tamo će za Dan nezavisnosti, 21. maj, biti organizovana reprezentativna izložba crnogorske umjetnosti, od Pera Počeka do savremenih umjetnika. Na njoj rade istoričari umjetnosti Ljiljana Zeković, Mirjana Dabović, Milica Radulović, Ljiljana Karadžić i Ana Ivanović. Trebalo bi da se uključi i Petar Ćuković, a da li će ili ne, to u ovom momentu ne mogu reći jer nijesmo uspjeli s njim da stupimo u kontakt. Djela neće biti samo iz našeg fundusa, već i iz privatnih kolekcija, fonda Centra savremene umjetnosti Crne Gore, kao i drugih crnogorskih galerija, kao i pozajmice od samih umjetnika – kaže Pejović.
Na naše pitanje da li to znači da će se onda prostor za Galeriju savremenih umjetnosti koja je trebalo da bude u tom prostoru, kako je bilo predviđano planom „Cetinje grad kulture”, tražiti na drugom mjestu, Pejović odgovara:.
- Konačna odluka vezana za taj prostor, pretpostavljam, biće donesena kada se okonča izložba koju sam najavio, a to je negdje početkom jeseni. U međuvremenu će se formirati savjet, i isprofilisaće se namjena, a pretpostavljam da će to biti jedan reperezentativni prostor koji će pratiti savremena gibanja na likovnoj sceni. Tada ćemo znati tačno ime galerije i sve pojedinosti – kaže Pejović.

Dnevni list “Dan”, 20.04.2012.  Ž.J.

Građanska inicijativa za obnovu hotela “Lokanda” koju je podnijela NVO “Cetinje moj grad” http://www.cetinje-mojgrad.org/?p=3264 razmatrana je na sjednici Senata Prijestonice Cetinje održanoj 09.04.2012. godine. Evo zapisnika sa te sjednice koji sam upravo dobio danas (26.04.12) zahvaljujući ljubaznoj pažnji Sekretara Senata Prijestonice Cetinje Milici Kaluđerović.

Z A P I S N I K

Sa trinaeste sjednice Senata Prijestonice održane dana 09.04.2012. godine, sa početkom u 12:00h u Svečanoj sali Skupštine Prijestonice Cetinje 

Sjednicom predsjedava Dr Milovan Janković, predsjednik Senata. 

Sjednici prisustvuju sljedeći članovi Senata:

1. Aleksandar Bogdanović, gradonačelnik Prijestonice
2. Prim. dr Milutin Vukić, predsjednik Skupštine Prijestonice;
3. Branko Vujović, predstavnik Vlade Crne Gore;
4. Borislav Banović, predstavnik Skupštine Crne Gore
5. Sreten Zeković, predstavnik nevladinih organizacija i udruženja Prijestonice;
6. Rajko Mijušković, predstavnik građana Prijestonice. 

Sjednici Senata, pored gore navedenih članova, prisustvuju i lica po pozivu: g-đa Snježana Simović – direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara, g-din Jovan Martinović – direktor Turističke organizacije Prijestonice, g-din Filip Aleksić – sekretar Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine i g-din Vesko Pejović, izvršni direktor NVO „Cetinje moj grad“, koja je inače i podnosilac građanske inicijative „Obnovimo Lokandu“. 

Sjednici ne prisustvuju sljedeći članovi Senata: 

1.   Prof. Branislav Mićunović, predstavnik Vlade Crne Gore;

2.   Prof. dr Branko Radulović, predstavnik Skupštine Crne Gore;

3.   Branislav Đuranović, predstavnik Zajednice opština Crne Gore;

4.   Dr Miomir Mugoša, gradonačelnik Glavnog grada;

5.   Akademik Dragan K. Vukčević, predstavnik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti;

6.   Prof. mr Nataša Đurović, predstavnik Univerziteta Crne Gore; 

Predsjednik Senata, g-din Janković, otvorio je trinaestu sjednicu Senata Prijestonice, pozdravio prisutne članove, kao i lica po pozivu i zahvalio im se što su se odazvali pozivu Senata. 

Zatim se prešlo na usvajanje zapisnika sa prethodne, XII sjednice, kojom prilikom je isti stavljen na izjašnjavanje članovima Senata. Tom prilikom, član Senata, g-din Mijušković je upitao predsjednika što se i koliko uradilo po pitanju zaključaka sa prethodne XII sjednice Senata, a koji se odnose na prijem delegacije Senata kod Ministra finansija i Premijera, zbog trenutne finansijske situacije u Senatu. Predsjednik je objasnio da su u toku razgovori sa njima i da se radi sve kako bi se dobio termin sastanka, poštujući činjenicu da su obojica jako zauzeti. Nakon toga, kako niko nije imao primjedbi na zapisnik, prešlo se na njegovo usvajanje. Isti je usvojen jednoglasno, tj. sa 7 glasova »za« .

Potom se prešlo na utvrđivanje dnevnog reda. 

Za ovu sjednicu utvrđen je sljedeći 

Dnevni red: 

1. Značaj rekonstrukcije hotela „Lokanda“ za razvoj Prijestonice
2. Tekuća pitanja

Tačka 1.

Predsjednik Senata je upoznao članove da je tema Lokande predviđena Orijentacionim planom rada Senata za 2011. godinu i da su kao obrađivači predviđeni predsjednik Senata Prijestonice i Gradonačelnik Prijestonice. Podsjetio je da su isti pošli od ideje da se tema „Lokande“ obradi putem prezentacije, koju su članovi imali prilike da vide na sjednici. Prezentacija prati istorijat Lokande, trenutnu situaciju i moguće rješenje, odnosno predlog Senata u tom pravcu. Prezentaciju je predstavio predsjednik Senata, dok se gradonačelnik Prijestonice kasnije nadovezao, pojašnjavajući neke činjenice.

Nakon izlaganja predsjednika Senata, g-đa Snježana Simović je predstavila svoju prezentaciju, a ona se sastojala u sljedećem: Nema uslova da se prezentuje projekat jer se za prezentaciju projekta nisu stekli potrebni preduslovi – prvo treba razjasniti, definisati imovinsko – pravne, vlasničke odnose, napisati valjan plan što se namjerava sa tim objektom, a isti će se definisati kroz valjan projektni zadatak; kada bude postojao usaglašen projektni zadatak, moći će se pristupiti izradi projekta; uprava za zaštitu kulturnih dobara je preuzela korake koji su možda malo i preuranjeni s’ obzirom na to da nisu riješeni vlasnički odnosi. Dalje je prezentovala kako stoje stvari sa rekonstrukcijom, sa aspekta poštovanja Zakona o zaštiti kulturnih dobara, kako bi se na vrijeme imala svijest o realnim prostornim mogućnostima samog objekta. Takođe je predstavila konzervatorske uslove koje je potrebno poštovati pri rekonstrukciji. Navela je da, osnov za pristupanje rekonstrukciji hotela „Lokanda“, uz obavezno definisanje imovinsko-pravnih odnosa, jeste prije svega poštovanje Zakona o zaštiti kulturnih dobara koji je donio novine, sada je rigidniji u dijelu koji propisuje da je svako kulturno dobro moguće rekonstruisati isključivo na osnovu zatečenog stanja, na osnovu realnih i opipljivih podataka, zatim urbanistički projekat – istorijsko jezgro Cetinja koji je malo u koliziji sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i Menadžment plan istorijskog jezgra Cetinja. Lokanda zauzima značajnu tačku, ne samo u simboličkom nego i u prostornom smislu; nije pronađen nijedan projekat koji bi prikazivao Lokandu u bilo kojoj fazi njenoga života, pa je Uprava napravila grafičku rekonstrukciju; rješenje iz urbanističkog projekta više nije moguće sprovesti jer je u suprotnosti sa važećim Zakonom. Naime, sami gabariti nisu baš pažljivo izvedeni, ne odgovaraju stanju na terenu, sporna je etaža potkrovlja iznad potkrovlja i to je neprihvatljivo; konzervatorski uslovi će u velikoj mjeri definisati izgled objekta, jer će budućeg projektanta lakše sprovesti kroz proces projektovanja, jer će urbanističko-tehničkim uslovima biti definisani svi elementi neophodni za projektovanje kako pri projektovanju ne bi bilo mnogo nejasnoća i dilema; biće opšti uslovi gdje će biti pojašnjeno što je osnova za rekonstrukciju i na koji način treba da se izvodi, biće propisani gabariti i obaveza poštovanja arhitektonskih elemenata;

Nakon rasprave u kojoj su učestvovali: Filip Aleksić, Borislav Banović, Aleksandar Bogdanović, Milutin Vukić, Branko Vujović, Milovan Janković i Sreten Zeković, konstatovano je: postoji neslaganje između urbanističko-tehničkih uslova koje bi mogla da izda Prijestonica, kada bi se vezali za važeći plan istorijskog jezgra, ali problem se može prevaziči s’ obzirom na to da su konzervatorski uslovi dio urbanističko-tehničkih uslova pa bi se pozvali na njih, a i zakonski bi mogli da daju neku faznost izgradnje tako da bi se ovaj sporni dio mogao na neki način premostiti a da se ne čekaju izmjene i dopune DUP-UP Istorijsko jezgro; pitanje vlasništa treba do kraja razriješiti; razmisliti o svim aspektima Lokande – kulturološkom, urbanističkom, socijalno-društvenom i ekonomsko-komercijalnom aspektu; ako se zna da je „Cetinje turist“ vlasnik hotela „Grand“, teško se može očekivati da će njegov vlasnik, koji je i vlasnik zemljišta na kome se nalazio hotel „Lokanda“ sam sebi praviti konkurenciju; prvo treba vidjeti što vlasnik zemljišta želi, pa tek onda pričati o tome da li će Lokanda imati duplo potkrovlje, da li se to urbanistički uklapa; Uprava je jako ozbiljno pristupila čitavom poslu, s’ obzirom na to da je izrada projekta Lokande predviđena programom Ministarstva kulture „Cetinje grad kulture 2010-2013„; krenulo se ka rekonstrukciji pojedinih segmenata tog istorijskog dijela grada i Lokanda bi mogla da zaokruži tu cjelinu, kroz projekat Beautiful Cetinje s’ obzirom na to da je rekonstrukcija Njegoševe ulice planirana za ovu godinu; ako se planira ići u privatno javno partnerstvo, prva stvar koju treba riješiti jesu imovinsko-pravni odnosi jer je to zemljište koje pripada preduzeću Cetinje turist, tako da treba obaviti zvaničan razgovor sa vlasnicima i vidjeti kako riješiti taj problem, odnosno, da li ga je uopšte moguće riješiti u ovom momentu; sa druge strane postavlja se pitanje budućug partnera u projektu, jer Prijestonica može osigurati eksterijer, autentičnost ali sam enterijer, odnosno namjenu objekta bi morali osmisliti u saradnji sa privatnim partnerom; pitanje je ko će da gradi Lokandu, jer želje i namjere su jedno a stvarno stanje – drugo, budući da je vlasnik na drugoj strani, a on dugo i mudro ćuti, tako da se ne znaju njegove namjere pa je potrebno na vrijeme obaviti razgovor sa njime; dobro je što je uvažena inicijativa NVO „Cetinje – moj grad“ i otvorena tema Lokande, bez obzira što su konkretna rješenja daleko, jer je namjera Senata da podstakne aktivnosti na realizaciji projekta obnove „Lokande“, obavezujući sve one koji će biti učesnici u realizaciji da u okviru svojih nadležnosti pokrenu inicijative; vlasništvo nad zemljištem na kojem se nalazio hotel „Lokanda“ je, iako još uvijek ne formalno, faktički u vlasništvu Cetinje turista, jer će oni i formalno postati njegovi vlasnici, odnosno upisaće pravo svojine na zemljištu, onog trenutka kada pokrenu inicijativu prema Savjetu za privatizaciju, pozivajući se na član 419. i član 420. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima („Sl. list Crne Gore“, br. 19/09), tako da slobodno možemo reći da imamo vlasnika zemljišta; treba temeljito razmotriti moguća rješenja ovog problema i odabrati neko koje je prihvatljivo, moguće, za sve one koji će biti učesnici u projektu; privatno-javno partnerstvo se nameće kao jedno od mogućih rješenja – partneri bi bili Opština Cetinje – lokalna samouprava, postojeći vlasnik, ako je spreman da učestvuje u projektu i neki investitor; drugo moguće rješenje je da postojeći vlasnik proda to zemljište državi, takvih razgovora je bilo između Vlade i vlasnika, da se kroz neku kompenzaciju prenese vlasništvo, na račun poreza i doprinosa koje vlasnik duguje državi, ali je to sada po novim Zakonima nemoguće izvesti; treće moguće rješenje jeste to da postojeći vlasnik pokrene inicijativu i traži investitora s’ tim što bi naravno postojala obaveza poštovanja planske dokumentacije i zahtjeva koje bi postavio investitor, gdje bi lokalna samouprava takođe bila partner; trebalo bi stvoriti pretpostavku, procijeniti za čem je to investitor zainteresovan, da li je to komercijalna svrha – hotelski sadržaj ili možda neka druga namjena, možda Ministarstvo kulture ima neku ideju, kakva bi bila namjena tog objekta, naravno, poštujući spoljni izgled; pitanje je da li je opravdano praviti projekat bez testiranja potencijalnih investitora jer se može doći u situaciju da se napravi projekat koji neće odgovarati namjerama i očekivanjima investitora; namjera Senata je da pokrene incijativu preko svih subjekata koji su partneri u ovom poslu, da podstakne traženje nekog modela koji će obezbijediti izgradnju tog objekta; sjednica je vrlo dobro pripremljena i nije preuranjena, jer treba aktuelizovati to pitanje budući da je  „Lokanda“  jedini objekat koji se nije rekonstruisao poslije zemljotresa 1979.godine. 

Član Senata, Branko Vujović je istakao da je samoinicijativno obavio razgovor sa vlasnikom zemljišta već dva puta, drugi put nedelju dana pred sjednicu, znajući da će se Senat baviti pitanjem Lokande. Nezvanično je saopštio da je tom prilikom vlasnik poručio da on neće biti smetnja da se projekat realizuje i da očekuje da Opština Cetinje predloži, ponudi moguća rješenja. Predlog g-dina Vujovića vlasnicima je bio taj da poklone zemljište Opštini, pri čemu su oni rekli da to nije moguće jer je u pitanju akcionarsko društvo, tu su akcionari koji se sigurno ne bi složili sa time.

Izvršni direktor NVO „Cetinje-moj grad“, g-din Vesko Pejović se zahvalio Senatu Prijestonice što je stavio na dnevni red pitanje Lokande, budući da je NVO „Cetinje-moj grad“ Senatu podnijela građansku inicijativu pod nazivom „Obnovimo Lokandu“. Istakao je da je Inicijativu potpisalo 500. građana koji čeznu za obnovom Lokande i koji znaju što ona predstavlja i Cetinju i Crnoj Gori. Naveo je da treba puno raditi na pripremi rješenja za obnovu „Lokande“ s’ obzirom na vrlo specifičnu situaciju, jer su i Opština i Ministarstvo kulture praktično onemogućeni da nešto konkretno preduzmu samostalno, ako se zna da je zemljište u privatnom vlasništvu. Dalje je naveo da se moraju  programskim zadatkom za reviziju DUP-a Istorijskog jezgra odrediti parametri rekonstrukcije „Lokande“, mora se zajednički doći do namjene objekta – sa vlasnikom placa, pa tek nakon određivanja namjene ići na traženje investitora. Predložio je da se formira tim koji bi se bavio pitanjem obnove „Lokande“, kako bi se to pitanje nastavilo rješavati u kontinuitetu i da se DUP-om Istorijskog jezgra uslove rokovi završetka rekonstrukcije objekta i njegovog dovođenja u funkciju, kako se ne bi desilo da i sljedećih 30. godina plac ostane takav, neiskorišćen, bez namjene.

Gradonačelnik Prijestonice, g-din Aleksandar Bogdanović je pojasnio da projekat za obnovu „Lokande“ ne postoji i da je ovo što je Uprava za zaštitu kulturnih dobara uradila, tek prvi korak i da on predstavlja idejno rješenje. Nema svrhe bez namjene, tako da prvo treba vidjeti koja će biti namjena objekta pa onda krenuti dalje. Istakao je da prvo treba sjesti sa predstavnicima Cetinje turista, odnosno, Eurofonda i vidjeti sa njima što dalje.

Predsjednik Turističke organizacije Prijestonice, g-din Jovan Martinović je istakao da je budućnost rekonstrukcije hotela „Lokanda“ upravo u tome da mu se ne mijenja namjena, da to bude hotel.

Na osnovu navedenog, te datih prijedloga i iskazanih inicijativa, Senat je uz konstataciju da je rekonstrukcija hotela „Lokanda“ jako važan projekat za Prijestonicu, njen kulturni identitet, kao i dalji razvoj u svim oblastima, donio sljedeće 

Z A K LJ U Č  K E 

1.    Senat podržava aktivnosti Ministarstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, na izradi projekta rekonstrukcije hotela „Lokanda“, uz očekivanje da će u 2012. godini ostvariti sve što je predviđeno kao plan aktivnosti.

2.   Senat predlaže lokalnoj samoupravi da preduzme aktivnosti na rješavanju pitanja rekonstrukcije hotela „Lokanda“, ako se zna da će Ministarstvo kulture tokom 2012. godine izraditi projekat rekonstrukcije hotela „Lokanda“.

       U cilju nalaženja rješenja, Senat predlaže lokalnoj samoupravi sljedeće: donijeti odluku o tome koje bi bilo učešće Prijestonice u rekonstrukciji hotela „Lokanda“, što bi ponudila vlasniku zemljišta, odnosno čime bi to mogla ući u Projekat.

      Ponuditi privatno-javno partnerstvo vlasniku zemljišta i pristupiti pripremama za pronalaženje investitora za realizaciju Projekta.

      Predlaže se Prijestonici da u tom pravcu preduzme aktivnosti.

Tačka 2.

Pod tekućim pitanjima nije bila kandidovana nijedna tema.

Sjednica Senata je završena u 13:15h.

http://www.senatprijestonice.me/2012/13-sjednica/13_sjednica.htm

ZA ČITAOCE SAJTA EVO TEKSTA IZ BROŠURE KOJA JE PREZENTIRANA NA OVOJ SJEDNICI 

Istorijat Hotela “Lokanda”

Razvoj turizma na Cetinju počeo je davno. Potreba za organizovanim pružanjem ugostiteljskih, odnosno turističkih usluga, javila se početkom XIX vijeka. Prvi pisani dokument o tome potiče iz 1808. godine, a odnosi se na han serdara i senatora Mila Martinovića. Sredinom XIX vijeka na Cetinju je već postojalo niz ugostiteljsko – turističkih objekata, po kojima se kasnije nazivaju i pojedini djelovi grada. Tada se otvaraju kafane „Na krčme“ ili „Na hanove“.

Sredinom XIX vijeka, vlada veliko interesovanje stranaca za Cetinje. međutim, postojeći ugostiteljski objekti (hanovi) nijesu mogli zadovoljiti te potrebe, još manje kvalitetno opslužiti sve češće i brojnije turističke grupe i ostale posjetioce crnogorske Prijestonice. Imajući sve to u vidu, odnosno, opštedruštvene potrebe, ukazala se neophodnost za podizanjem prvog javnog objekta – hotela nazvanog “Lokanda”. (gore na slici)

Na inicijativu predsjednika crnogorskog Senata, velikog vojvode Mirka Petrovića, oca knjaza Nikole, “Lokanda” je sagrađena prvim akcionarskim kapitalom u Crnoj Gori. Naime, prvo akcionarsko društvo u Crnoj Gori osnovano je 1863. godine a nosilo je naziv “Društvo za gradnju jedne gostionice na Cetinju”. Društvo je imalo svoj  ”Ustav” a prve akcije su štampane i puštene u promet juna mjeseca 1863. godine. Osnovna glavnica je iznosila 10.000 fiorina, “opredijeljenih za građenje gostionice na Cetinju” i sakupljana je od raznih lica, pretežno glavara i trgovaca, s’ akcijama od po 50. fiorina u cvancikama. “Praviteljstvo” crnogorsko je garantovalo vrijednost akcija, koje je Ministarstvo finansija Crne Gore isplatilo krajem 1892. god, Tako je “Lokanda” postala državno vlasništvo.

Sredstva potrebna za otpočinjanje radova na izgradnji velike Lokande su veoma brzo prikupljena. Petoga jula 1863. akcionarsko društvo je preko svog “odabranog člana”, vojvode Petra Vukotića, sklopilo ugovor sa zidarom Jovom Terzovićem iz Boke o zidanju Lokande.  Tako je nastala “Obveznica” – ugovor o izgradnji u pet članova, kojim se Jovo Terzović obavezao i garantovao svojom imovinom da će uz honorar od 2.000 “talijera u cvancike” i pripremljeni materijal od strane investitora ograditi Lokandu od: 70. noga  dužine, 52. noge širine, i 26. visine (noga bečka_stopa=0315 m). U obveznici je dalje bio utvrđen kvalitet i način izrade zidova i prozora kao i garancija majstora Terzovića koji prilaže za depozit svoje imanje (kuća i baština) u vrijednosti od 2.000 fiorina.

Radovi na velikoj i izuzetno značajnoj građevini – hotelu “Lokanda”, pogotovo za ono doba na Cetinju, počeli su 1863. godine. Hotel je završen  vrlo brzo, a otvoren je već naredne, 1864. godine. Imao je restoran i osam spavaćih soba, tzv. “kamara”, što je moglo da zadovolji  i posjetioce sa većim pretenzijama, pa se broj gostiju stalno povećavao Prema  riječima Ljube Nenadovića “svagda je bio pun stranaca, tako da su jednog dana za stolom nabrojali devet narodnosti i devet jezika.” Bila je to prva moderna profana građevina na Cetinju, a ujedno i prvi savremeni hotel u Crnoj Gori uopšte.
Do tada su na Cetinju privatne kuće bile uglavnom suvomeđne prizemljuše, slamom prekrivene, tako da je Lokanda predstavljala pravo arhitektonsko otkriće.

Veliku Lokandu na Cetinju  je 1876. godine zakupio , a 1889. godine  otkupio od države Vuko Jeftov Vuletić, poznati crnogorski trgovac onoga vremena na osnovu “Pogodbe” sklopljene sa Opštinom Cetinje, koju je u ovom poslu zastupao Špiro Popović, u isto vrijeme i punomoćenik crnogorske Vlade. “Pogodba” je sklopljena i propisno ovjerena od nadležnih vlasti na Cetinju 06. decembra 1889. godine.

Lokanda je vremenom stekla lijepu reputaciju. U početku, to je  bila prizemna zgrada sa osam soba i sa restoranom. Početkom 1881. godine dograđen je sprat , pa je hotel u tom periodu raspolagao sa 20. solidno namještenih soba,  velikim salonom i dva restorana  (I i II)  klase, kafanom, kupatilom i “izvanrednom francuskom kuhinjom, podrumom najbolih vina i francuskih likera…”    I naravno, domaćih specijaliteta i alkoholnih pića.

Izuzetno ljubazno osoblje , brojnim  gostima  Lokande  obraćalo  se na šest jezika (francuskom, njemačkom, engleskom, italijanskom, ruskom i grčkom), što je bio pravi kuriozitet, jer  to i u današnjim uslovima teško da može  obezbijediti bilo koji hotel i najviše kategorije. Po  prethodnoj, blagovremenoj najavi, mogao je da primi 100. gostiju.
 U hotelu  su se igrali bilijar, šah, karte, organizovale su se igranke, maskenbali, zabave rezervnih oficira, dočeci Nove godine, izbor  za miss Crne Gore i slične manifestacije. Takođe, prodavale  su se i  italijanske, grčke, njemačke, ruske i srpske novine.

Malo je hotela u svijetu, za koje se može reći da su toliko ušli u literaturu kao “Lokanda”. Bila je to i institucija kulture, ne samo hotel i za nju se nikad nisu vezivali samo ugostiteljski sadržaji. Za nju se vezivala i krupna kulturno-prosvjetna pa i političko-diplomatska misija u Crnoj Gori. Pod njenim krovom je bilo uredništvo “Crnogorca”, kasnije “Glasa Crnogorca”- prve novine u Crnoj Gori, društvo cetinjske čitaonice, kulturno-prosvjetno društvo “Gorski vijenac”, kao i ambasada SAD-a u Crnoj Gori, prvih decenija XX vijeka.

Svojom arhitekturom, “Lokanda”, kasnije nazvana hotel “Grand” , predstavljala je sinonim cetinjskog ugostiteljstva, a svojim sadržajem i ambijentom, značajnu komponentu intimne atmosfere grada. Tokom vremena, u njoj se stvorio krug nacionalne omladine, koju su sačinjavali na strani školovani Crnogorci, otmeniji građani i stranci nastanjeni na Cetinju, i može se reći da je “Lokanda” bila duhovni centar svih intelektualnih snaga Crne Gore, iz kojeg se razvijala crnogorska politička, demokratska, nacionalna i književna misao.

Fasada objekta sa nekim tendencijama klasicizma bila je vrlo privlačna. Djelovala je smireno i monumentalno. Gotovo svi stranci koji su posjetili Cetinje, a samim tim i “Lokandu”, kasnije nazvanu “Grand” hotel  -  književnici, umjetnici i drugi stvaraoci, bili su vezani  za ovaj , nadaleko  poznati,  ugostiteljski objekat.  Lokanda, kasnije nazvana Grand hotel, predstavljala je vrlo zanimljiv , svojevrstan kulturno-istorijski spomenik. Bila je zaštićena Zakonom o spomenicima kulture.

Objekat “Lokande” srušen je nakon aprilskog zemljotresa 1979. god, zbog oštećenja  čiji  je obim onemugućavao  sanaciju i revitalizaciju. Kako je objekat i dalje imao status zaštićenog spomenika kulture,  rušenje je bilo uslovljeno rekonstrukcijom u skladu sa važećim konzervatorskim principima. Ovaj pristup je bio sadržan u svim releventnim planskim i finansijskim projektima iz perioda obnove nakon zemljotresa.
-Trenutna situacija

Na mjestu prvog savremenog hotela u Crnoj Gori, prve moderne profane građevine na Cetinju i prvog simbola građanskog Cetinja, danas se nalazi prazan, neiskorišćeni prostor  

Zemljište na kome se nalazio čuveni hotel “Lokanda”  sada se nalazi u privatnom vlasništvu.

Iz Lista nepokretnosti se vidi da  je Prijestonica upisana kao imalac prava svojine na zemljištu na kome se nalazio hotel “Lokanda”, dok je preduzeće “Cetinje turist” d.d.,  upisano kao imalac prava korišćenja.

Međutim,  shodno  novousvojenom Zakonu o svojinsko-pravnim odnosima  („Sl. list Crne Gore“, br. 19/09) , članu 419.  pravo korišćenja  postaje pravo svojine, nakon stupanja na snagu ovog Zakona.
 Naime, članom 419. stav 1. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, precizirano je da “pravo upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja na zemljištu u društvenoj, sada državnoj svojini postaje, stupanjem na snagu ovog zakona, pravo svojine dotadašnjeg imaoca prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno ili zainteresovano lice  dokaže da je prije stupanja na snagu ovog zakona steklo pravo svojine na određenom zemljištu.
Izuzetno, zemljište za koje u postupku privatizacije ili stečaja nije plaćena tržišna naknada ostaje u svojini države na kome vlasnici objekta imaju pravo preče kupovine ili pravo prečeg zakupa.
Odredbom stava 1 .ovog člana ne dira se u prava koja bivšim vlasnicima pripadaju po osnovu Zakona o povraćaju oduzetih imovinskih prava i obeštećenju.
Mišljenje da je plaćena tržišna naknada iz stava 2. ovog člana u postupku privatizacije daje organ nadležan za poslove privatizacije, a u postupku stečaja nadležni Privredni sud.

Članom 420. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, Organ uprave nadležan za vođenje katastra nepokretnosti će, na zahtjev lica čija su prava iz člana 419 stav 1 .ovog zakona upisana u katastar nepokretnosti, dozvoliti brisanje  društvene, sada državne svojine i prava upravljanja, korišćenja, odnosno trajnog korišćenja i raspolaganja zemljištem u smislu člana 419. ovog zakona i upisati pravo svojine u korist imaoca tih prava.
Vlasnik koji je pravo svojine na objektu stekao u postupku privatizacije ili stečaja dužan je, uz zahtjev za upis prava svojine u katastar nepokretnosti, da priloži mišljenje iz člana 419 .stav 4 ovog zakona.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana opštine mogu podnijeti nakon stupanja na snagu zakona o državnoj imovini.
Ko tvrdi da je društvena, sada državna svojina, odnosno pravo upravljanja, korišćenja, trajnog korišćenja i raspolaganja vanknjižno prestalo mora pred sudom to dokazati da bi se na osnovu sudske odluke to pravo izbrisalo i upisalo pravo svojine.

Moguće rješenje

Kako je u toku priprema programskog zadatka za reviziju DUP-UP Istorijsko jezgro,  a u skladu sa Menadžment planom Istorijskog jezgra i kako  je Programom  Ministarstva  kulture  “Cetinje-grad kulture  2010-2013”  , tokom 2012. godine, predviđena izrada projekta rekonstrukcije hotela “Lokanda”, nakon više od tri decenije, pravi je trenutak da razmislimo  o mogućnostima  za  obnovu “Lokande”. Time bi spomeničkom jezgru Cetinja bio vraćen sadržaj  i prostorne vrijednosti, koje bi doprinijele uspjehu kandidature  Cetinja za UNESCO listu kulturne baštine.

Shodno  gore navedenom, Senat predlaže sljedeće:

1. Senat predlaže lokalnoj samoupravi da preduzme aktivnosti na rješavanju pitanja rekonstrukcije hotela „Lokanda“, ako se zna da će Ministarstvo kulture tokom 2012. godine izraditi projekat rekonstrukcije hotela „Lokanda“.
         U cilju nalaženja rješenja, Senat predlaže lokalnoj samoupravi sljedeće:
donijeti odluku o tome koje bi bilo učešće Prijestonice u rekonstrukciji hotela „Lokanda“, što bi ponudila vlasniku zemljišta, odnosno , čime bi to mogla ući u Projekat.
         Ponuditi privatno-javno partnerstvo vlasniku zemljišta i pristupiti pripremama za pronalaženje investitora za realizaciju Projekta.
         Predlaže se Prijestonici da u tom pravcu preduzme aktivnosti.

U tom cilju, neophodna je saradnja između sljedećih subjekata:

• Vlada Crne Gore
• Ministarstvo kulture
• Prijestonica Cetinje
• Senat Prijestonice
• “Cetinje turist” d.d.

Turističke ilustracije o Lokandi, iz XIX vijeka…

“Lokanda” – “Grand” hotel, objavljuje svoju ponudu – reklamu, kao prilog prospektu, vodiču Cetinja na francuskom jeziku, koji je objavljen u Marselju 1901, godine iz pera Milana J. Pavlovića

“Glas Crnogorca” veoma pažljivo prati  i obavještava čitaoce o gostima u Lokandi

U Lokandi se za veće grupe turista priređuju predstave i druge zabave, a za značajnije organizuje audijenciju i Knjaz Nikola lično.

 “…Lokanda, velika cetinjska gostionica je stalno , svagda puna stranaca, tu, kad nisam u logoru, obitavam i hranim se.Tu sam imao priliku , za ručkom ili večerom, doći u razgovor s ‘putnicima iz svih krajeva sveta. Jednoga dana nabrojali smo za stolom devet narodnosti i devet jezika…”

Ljubomir-Ljuba Nenadović

Možda je ove turističke ilustracije iz XIX vijeka najbolje završiti citatom teksta iz “Glasa Crnogorca” za 1890. godinu.

“…japanci na Cetinju…Kada uzmemo da smo ove zime imali već dva gosta iz najdaljeg kraja ovog svijeta, a zima na Cetinju zaista nije najugodnije doba, da koliku budućnost ima Cetinje kao putničko zborište u ljeto, kada je vaistinu ljepota biti na Cetinju…”

Prilog pripremio Vesko Pejović

SKRIVENI RAJ

U podnožju  mitske planine Lovćen, iznad čije karakteristične siluete Jezerskog vrha “lebdi” markantni lik genijalnog Njegoša, u okviru Nacionalnog parka “Lovćen” (koji zahvata površinu od 6400 hektara), na 1200 – 1250 metara nadmorske visine, nalaze se Ivanova korita,  nazvana po osnivaču Prijestonice Cetinje Ivanu Crnojeviću koji je tu  često boravio. Njihova  uzdužna osa pravca istok-zapad iznosi 2 km.

Ivanova korita su udaljena 14 km od Cetinja, 54 km od Kotora ako se ide starim putem preko Njeguša a 64 km ako se ide preko Budve, 44 km od Podgorice, 43 km od Budve, 56 km od aerodroma  Golubovci (Podgorica),  64 km od aerodroma Tivat a 124 km od aerodroma Ćilipi (Dubrovnik), 84 km od Luke Bar, itd, tako da se od pomenutih turističkih destinacija do njih brzo stiže auto-prevozom. 

Međutim, ljubitelji rekreacije u prirodi, posebno planinari ili osobe koje upražnjavaju brzi hod, u posjetu Ivanovim koritima, mogu se uputiti i pješice jer do njih postoje obilježene planinske staze i razni seoski putevi.

 Za bicikliste, ova relacija je poseban doživljaj.

Da Ivanova korita postanu mali raj u Crnoj Gori, pobrinula se JU „Lovćen – Bečići“ u sastavu koje funkcionišu hotel „Ivanov konak“, depadans „Palac“ i turističko-edukativni centar “Lovćen”.

 Njihovom visokom rejtingu poseban doprinos dao je dugogodišnji, veoma agilni direktor Sreten Mrvaljević, dipl. turizmolog, bivši vrsni košarkaš Lovćena, veliki operativac i pravi vođa, čovjek koji je kao veliki zaljubljenik u Cetinje i Lovćen, odlučio da do kraja svog života ostane da živi u rodnom gradu i da mu pomogne u mjeri postojećih okolnosti i svojih mogućnosti. 

 Poštovani čitaoci,

U želji da afirmišem rezultate koje postiže ova ustanova  odlučio sam da  posjetim Ivanova korita i pripremim ovaj prilog. Nakon obilaska svih objekata, u prijatnom ambijentu restorana hotela „Ivanov konak“ kroz čije prozore vidite Lovćen i Štirovnik, uz vatru kamina, razgovarao sam sa direktorom Mrvaljevićem o brojnim sanacionim i razvojnim projektima, perspektivi ove ustanove i Ivanovih korita.

-Kada sam došao na čelo JU „Lovćen – Bečići“,  znao sam da je ona od izuzetne, ne samo turističke važnosti za Cetinje i Crnu Goru. Postojeće stanje je bilo veliki izazov pa sam u ovaj posao ušao sa velikim zanosom i jasnom vizijom.

 Krenuo sam redom, od Odmarališta. Kompletna rekonstrukcija otpočela je 2000 godine. Pored dograđenog objekta od 800 m²  sa restoran salom od 250 mjesta i 13 apartmana, napravljena je nova elektroinstalaciona i vodovodna mreža, nova kotlarnica za centralno grijanje cijelog objekta, novi i dobro opremljeni vešeraj, holovi, recepcija, kafeterija, sala za satanke, tri uslovne učionice za rad djece i za potrebe seminara a sve sobe su dobile kupatila. Zamijenjeni su svi drveni prozori i vrata sa eloksiranom bravarijom, napravljene su ograde i pregrade balkona, plato ispred odmarališta, asfaltiran je parking prostor za 2 autobusa i 30. kola.

Pješačke staze su popločane lovćenskim kamenom a urađena je i kompletna rasvjeta (u dužini 3 km) od početka  Ivanovih Korita do svih objekata i duž svih pješačkih staza.

Da bi došli do neophodnih pratećih sadržaja za rekreaciju i zabavu, na temeljima (u neposrednoj blizini)  davno  započetog hotela (iz 1947) urađena je  betonska ploča i na njoj  smo napravili poligon za košarku i rukomet, dimenzija 47m – 25 m sa tribinama i rasvjetom. U suterenu ovog objekta napravljene su diskoteka i svlačionice, površine 330 m².

Sa ciljem da Ivanova korita dobiju i jedan reprezentativni sadržaj, na temeljima objekta koji je bio sastavni dio Palaca kralja Nikole, izgrađen je 2007. godine  hotel „Ivanov Konak“ površine  500 m², koji je kategorisan sa četiri zvjezdice.

 Ovaj veoma uspješni poduhvat automatski je zahtijevao kompletnu sanaciju i adaptaciju potpuno zapuštenog „Palaca“, nekadašnjeg ljetnikovca kralja Nikole  (površine 360 m²) i nju smo završili 2009. godine.

Nakon toga, u neposrednoj blizini „Palaca“ i ostalih objekata izgrađeni su prostori za piknik sa roštiljima, klupama i stolovima, izgradjen je  još jedan poligon za male sportove dimenzija 45m x 24m sa tribinama za 300 gledalaca (montažne tribine) i reflektorima kao i zabavni park za djecu (baby park) i dvije ljetnje učionice (natkriveni prostor u prirodi) a kultivisan je i kompletan prostor oko svih objekata.

Kako su proširenjem postojećih kapaciteta i izgradnjom novih objekata na Ivanovim koritima stvoreni uslovi za odmor i pripreme raznih sportskih ekipa pristupili smo izgradnji adekvatnih sportskih terena za ove svrhe.

U završnoj fazi su radova na dva teniska terena sa silikonskom podlogom i osvjetljenjem (koji će biti u funkciji krajem maja ove godine) i fudbalskog terena dimenzija 110×75 m sa vještačkom travom i tribinama na kojima će biti mjesta za 700 gledalaca.

Napravili smo i projekte tj idejna rešenja za sportsku halu sa spa i fitnes centrom na sadašnjem poligonu za male sportove i za manji hotel na prostoru bivše ljetnje kuhinje od 80-100 ležaja sa pratećim sadržajima.

 Kako, uglavnom, svi naši gosti vole da šetaju, osposobili smo pješačku stazu Ivanova korita – Treštenik – Šančevi – Dolovi i aktivno učestvovali u čišćenju pješačkih i mnogih drugih, starih Austrougarskuh pješačkih staza koje se koriste i za mont biking.

Što se tiče snabdijevanja vodom i strujom to smo veoma solidno riješili a u slučaju nestanka električne energije obezbijeđen je agregat koji ima kapacitet da snabdije cijela Ivanova korita.

Poštovani čitaoci,

Da su Ivanova korita idealna za Izletnički, Zdravstveni, Sportsko – rekreativni, Planinarski,  Speleološki i Ekološki turizam kao i Školu u prirodi, vidjećete iz daljeg sadržaja ovog priloga.

Pomoćnicu direktora JU “Lovćen-Bečići” Tanju Marković, zamolio sam da  čitaocima sajta detaljnije predstavi sve pomenute objekte sa ponudom i aktuelnim cjenovnikom:

TURISTIČKO EDUKATIVNI CENTAR „LOVĆEN“

Turističko-edukativni centar “Lovćen” sadrži 13 poluapartmana, 20 trokrevetnih i 18 četvorokrevetnih soba, restoran, kafeteriju, tri učionice, diskoteku i ljekarsku ambulantu. U centru se organizuju ljetovanja i zimovanja djece, kampovi italijanskog i francuskog jezika, kao i košarkaški i rukometni kampovi. Sobe posjeduju francuske i pomoćne ležajeve, kupatila, mini kuhinje, TV i terasu. U sali za ručavanje, koja ima kapacitet od 250 mjesta, poslužuju se isključivo nacionalna jela.

 U objektu se mogu iznajmiti bicikli i skije, a za skijaše početnike je na raspolaganju instruktor.

 Ponudu javne ustanove „Lovćen – Bečići“ upotpunjuju sadržaji dva sportsko–rekreativna terena, baby ski lift (besplatan za goste hotela i turističko-edukativnog centra), kao i prvi avanturistički park na prostoru Crne Gore, u blizini centra i bungalova, u kojem se nalazi sedam gradacijskih staza sa po 15 igara, namijenjenih starosnoj dobi od 5 do 70 godina. Za ljubitelje pješačenja i biciklizma, postoje markirane i obilježene staze koje otvaraju pogled na prelijepe predjele Nacionalnog parka. Među njima se izdvajaju:  I staza (12.7 km): Palac – Treštenik – Šančevi – Koložun – Vjetreni Mlin – Dolovi – Palac;  II staza (12 km): Ivanova Korita – Jezero – Bukovica;  III staza (4.5 km): Ivanova Korita- Majstori.

CJENOVNIK  USLUGA U ODMARALIŠTU  ZA  INDIVIDUALNE  GOSTE ZA 2012. GODINU                     

       FB/P – pun pansion                                                     35,00 €   

BB/NDO – noćenje sa doručkom odrasli                    30,00 €     

BB/NDD – noćenje sa doručkom djeca                      15,00 €    

     Ručak – za odraslu osobu                                             8,00 €     

          Ručak – za dijete                                                          6,00 €

                        Napomene:

             Boravišna taksa 0,80 dnevno po osobi

             Djeca do 12 godina ne plaćaju boravišnu taksu 

             Osiguranje dnevno 0,045 e po osobi

             Doplata za jednokrevetnu sobu iznosi 40% 

              Usluga je na bazi pun pansion

                         Djeca :          

                         Do 2 godine: na standardnim ležajevima – gratis

                         /krevetac( po zahtjevu) 2,00 e dnevno

                         Od 2 do 12 godina ukoliko koriste krevet sa roditeljima plaćaju 30%10.50

                         Od 2 do 14 godina ako koriste zaseban krevet plaćaju 50% 17.50

                         Od 14 do 18 godina plaćaju 22.00€ 

-CJENOVNIK ODMARALIŠTA NA IVANOVIM KORITIMA  ZA ŠKOLU U PRIRODI

INFORMACIJE:

Moguće plaćanje u ratama

Boravak : sedam punih pansiona i osmi dan povratak                                                     

Obezbijeđena zdrastvena zaštita-ljekar

Prisustvo i stručni rad animatora

Smjena :  po dogovoru

NAPOMENA:

Smjene počinju sa ručkom a završavaju se sa doručkom

Prevoz autobusima visoke klase

Kompletan aranžman je 150,00 eura

GRATIS 2/20 UČENIK I VASPITAČ

HOTEL IVANOV KONAK

Na temeljima objekta koji je bio sastavni dio Palaca kralja Nikole, izgrađen je  hotel „Ivanov Konak“, površine  500 m², dostojan imena Ivana Crnojevića, utemeljivača i prvog gospodara podlovćenske Crne Gore i najsvetije crnogorske planine – Lovćen. Otvoren je 21.12.2007 godine.

 Hotel je smješten u veličanstvenom ambijentu Ivanovog katuna, oivičenog stoljetnim bukovim i borovim šumama, krunisanim Lovćenskom kapom, na čijem se čelu, kao simbol slobode i vječnosti Crne Gore, gordo uzdiže Mauzolej Petra II Petrovića Njegoša.

Hotel „Ivanov Konak“ nudi ugodan smještaj u 5 studio apartmana i 2 dvokrevetne sobe sa sopstvenim terasama – vidikovcima. Sobe odišu rustičnim stilom, koji nudi intimu i toplinu porodičnog doma, ali i komfor koji sa pravom zaslužuje 4 zvjezdice.

Apartmani i sobe imaju TV sa satelitskim programom, internet priključak i mini bar.

Ugodnost boravka upotpunjuje sala za ručavanje sa 60 mjesta, čijom domaćom atmosferom, pored tradicijom inspirisanog enterijera, dominiraju dva kamina – odžaklije. Tu je i kafe bar sa 30 sjedišta i ljetne terase koje mogu primiti 120 gostiju. Gostima je na raspolaganju parking za trideset vozila i hotelskim garažnim prostorom. Sve ovo upotpunjuju prekrasna dvorišta, šetalište i stoljetna bukova šuma koja se nalazi u zaleđu hotela i koja plijeni nestvarnom prirodnom ljepotom.  U jelovniku dominira tradicionalna crnogorska kuhinja, ali nijesu zapostavljeni ni specijaliteti poznati i priznati širom svijeta, koji obilnošću i kvalitetom zadovoljavaju i najprobirljivije gurmane.

Hotel je dobio nagradu 23.12.2010 godine kao nabolji mali hotel u kontinentalnom dijelu Crne Gore (WILD BEAUTY AWARD 2010).

BERNARD ŠO I JELO “ONO”

-Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1925. godine, irski pisac, legendarni George Bernard Show (rođen u Dablinu 1856, preminuo 1950.), boravio je na Cetinju 1932. godine. Odsjeo je bio u hotelu “Pariz”…

 Tom prilikom, posjetio je Lovćen i Njegošev grob. Opčinjen ljepotom koju je vidio sa Lovćena, uzviknuo je: “DA LI SAM U RAJU ILI NA MJESECU!?”   

U povratku sa Lovćena, svratio je u tada jedinu krčmu na Ivanovim koritima. Kako su velikog pisca htjeli što bolje da ugoste, pripremili su priganice i med, suvi svinjski pršut, njeguški sir, vareni skorup, jagnjetinu na ražnju i jaretinu kuvanu u mlijeku, krtole u kile i hljeb ispod sača. Pisac je od svega toga okusio pomalo ne pokazujući pritom, ni iz kurtoazije, da je zadovoljan menijem, već je tražio potaž.

Svi su bili začuđeni, jer ponudili su mu sve kao pravi domaćini. A onda je vlasnik krčme rekao ženi: „Ponudi mu, Mare, one čorbe što stavljaš u nju svakojake trave i zeleni“.

Bernard Šo je bio zadovoljan jelom pa je izvadio bilježnicu da upiše recept, na što je domaćica odgovorila da mu prevedu: „Morao bi u svoju zemlju prenijeti čitavi Lovćen da bi je mogao skuvati“.

Priprema jela „Ono“:

Čukalj pršute, sa čamonjcima, mlade krtole (lovćenske), luk, štavljen, žnjevačem, koprive i još mnogo trava koje će ostati kao tajna pripremanja ovog jela u „Ivanovom konaku“.

CJENOVNIK ZA PONUDU HOTELA “IVANOV  KONAK”          

  FB/P – za odraslu osobu                                   52,00 €

  BB/NDO – noćenje sa doručkom                   35,00 e

  BB/NDD – noćenje sa doručkom                   20,00 €

 BB/NDO – za 1 noć u 1-krevetnoj sobi          55,00 €

                           Uslovi boravka u hotelu:

    Boravišna taksa 0,80 dnevno po osobi

   Djeca do 12 godina ne plaćaju boravišnu taksu

   Osiguranje dnevno 0,045 e po osobi

   Doplata za jednokrevetnu sobu iznosi 40%

   Usluga je na bazi pun pansion

   Gosti koji ostaju preko tri dana imaju popust 10%

    Popusti za djecu do 12 godina:

    Do 2 godine :na standardnim ležajevima gratis /krevetac (po zahtjevu ) 2,00 e dnevno

   Od 2 do 12 godina ukoliko koriste krevet sa roditeljima 30% = 15,60 e  

   Od 2 do 12 godina ukoliko koriste zaseban krevet 50% = 26,00 e 

   Od 14 do 18 godina plaćaju 70% = 36,40 e

  Sve cijene su po osobi dnevno, uključujući PDV.

DEPADANS „PALAC“

Ljetnjikovac kralja Nikole i njegove familije,  izgrađen je 1896.godine, a 1905. kralj Nikola mu je dodao još jedan sprat. Poslije 1918. godine ljetnjikovac je napušten i totalno zapušten, a nekoliko godina kasnije počeo je da se koristi kao kafanski prostor koji je promijenio mnoge vlasnike.

Zahvaljujući nadležnom ministarstvu, glavnom gradu Podgorici, Lokalnoj upravi Cetinja i JU “Lovćen – Bečići”, izvršena je kompletna adaptacija. Napravljen je reprezentativni objekat površine 360 m², koji je zvanično otvoren 19.12.2009. godine.

 Evo kako izgleda dio enterijera…

 U prizemlju se nalaze šank bar, dva salona i biblioteka crnogorske literature, na prvom spratu su dva apartmana površine 70 i 60 m² a u potkrovlju su četiri apartmana. “Palac” ima i lijepo uređenu baštu površine oko 700 metara kvadratnih i prostore za piknik sa klupama, stolovima i pokrivenim roštiljem što omogućava sadržajniji boravak u prirodi.

RAZVOJNE MOGUĆNOSTI IVANOVIH KORITA I POSEBNO ATRAKTIVNI TURISTIČKI SADRŽAJI LOVĆENA        Evo što na ovu temu kaže direktor JU “Lovćen-Bečići” Sreto Mrvaljević: - Postoje realne pretpostavke za razvoj zdravstvenog turizma na Ivanovim koritima jer sudarom kontinentalne i mediteranske klime, Ivanova korita predstavljaju svojevrsnu vazdušnu banju koja podjednako blagotvorno utiče i na dušu i na tijelo posjetilaca. Ovdje vazduh predstavlja kvalitetnu mješavinu morskih aerosola i planinskog vazduha što posebno pomaže osobama koji imaju probleme sa disajnim organima.

Od sredstava koja je Austrija dala Crnoj Gori na ime reparacije napravljen je (oko 1925. godine) na Cetinju Higijenski zavod a na Ivanovim koritima Paviljon za oporavak i liječenje (posebno “lakših” plućnih bolesnika) koji je bio pod upravom Higijenskog zavoda. Imao je sobe za muškarce, sobe za žene i sobe za djecu. Za ovo DRŽAVNO KLIMATSKO LJEČILIŠTE može se vezati početak razvoja zdravstveno-rekreativnog turizma na Ivanovim koritima – Lovćenu. Napomenuću još i to da je ova surova kraška planina, neobično bogata biljnim vrstama ( ima ih ukupno 1300) od kojih su mnoge rijetke i ljekovite.                                                                                                                                                           

AVANTURISTIČKI PARK JE SVAKIM DANOM SVE PRIVLAČNIJI ZA MNOGE POSJETIOCE NP “LOVĆEN”

   -Na Ivanovim koritima, nadomak Centra za posjetioce,  nalazi se ekskluzivni Avanturistički park koji nudi stotinak različitih igara na površini od 2000 m², na sedam staza koje se nalaze na visini od 1m do 15 m, namijenjene uzrastima od 5 do 75 godina. Najatraktivnije su Tarzanova lijana (spust sa 15m visine niz sajlu dugu 100m) i duel staza  na kojoj se dva takmičara istovremeno bore za bolji rezultat. Sve je urađeno od prirodnih materijala, potpuno u skladu sa standardima EU tako da će ovaj sadržaj doprinijeti boljoj turističkoj posjeti. 

-Druga značajna mogućnost za razvoj turizma na Ivanovim koritima stvoriće se izgradnjom žičare od Kotora do Kuka  i  Međuvršja…  Poseban doživljaj za turiste je da sa prevoja Krstac  posmatraju veličanstvenu panoramu Boke i masive vrletnog Lovćena. To je zaista očaravajuće i slobodno se može reći da predstavlja najljepši susret kopna i mora… I ostali vidikovci na području Lovćena, Treštenik 1489 m, Jezerski vrh 1657 m, Štirovnik 1749 m i Babljak 1604 m, su posebna atrakcija, i svaki posjetilac, ako želi da osjeti njihove (ne) otkrivene ljepote, treba da ih obiđe, da taj doživljaj osjeti lično, jer nema te slike, niti riječi, koja bi dočarala ljepotu koju pružaju. Pogledi su fascinantni u prvim jutarnjim satima, posebno nakon kiše a mogu se vidjeti Skadarsko jezero, Italija, Albanija …

-Njegošev mauzolej (djelo vajara svjetskog renomea Ivana Meštrovića) smješten na Jezerskom vrhu, na visini od 1660 metara i zvanično predstavlja najviši mauzolej na svijetu što je posebna atrakcija. Mauzolej je splet arhitektonskih i umjetničkih ostvarenja, na čijem ulazu stoje karijatide – dva stilizovana crnogorska ženska lika, koja simbolično čuvaju kriptu i ispred nje Njegoševu granitnu figuru, tešku 28 tona. Do podnožja mauzoleja sada vodi dosta uzak asfaltni put a  od startnog platoa za penjanje na Njegošev mauzolej kroz tunel, vode 464 kamene stepenice, a kako je veliki broj turista koji su u godinama pa za njih ovaj relacija postaje veliki izazov, mislim da treba razmišljati i o nekim intervencijama da im se olakša  dolazak do mauzoleja… (da li su to  pokretne stepenice kroz jedan dio tunela ili vertikalni lift …?!)  

-Veliku šansu za razvoj ovog područja vidim i u sve aktuelnijem EKOLOŠKOM TURIZMU. Posebnu vrijednost u tom prvcu čine čuveni izvori pitke vode od kojih je najpoznatiji na Ivanovim koritima, zatim stara katunska naselja koja karakterišu kamene kuće pokrivene slamom, guvna, bistijerne, značajni sakralni objekti,  prisustvo mnogih biljnih i životinjskih vrsta koje su u Evropi postale rijetke i djelimično ugrožene kao i 100% ekološka hrana koja se ovdje proizvodi. Navešću još i podatake da na području Lovćena živi oko 200 vrsta ptica, među kojima se izdvajaju ptice grabljivice kao što su crni orao, carski orao, sivi soko, jastreb, kobac i sova i da velika područja NP “LOVĆEN” pod šumom predstavljaju posebno bogatstvo…

-Put Cetinje – Ivanova korita dužine 14 km, napravljen je 1905. godine  a asfaltiran 1974. godine. Njegova širina je oko 5 m što onemoguva “lagano” mimoilaženje turističkih autobusa. Tu su i nekolike “preoštre” krivine … Ako bi se  uradilo proširivanje i malo skraćivanje puta Cetinje - Ivanova korita tako da se udobnom vožnjom ova relacija može preći za 15 minuta (umjesto 20), kao i ako bi se unaprijedila  infrastruktura u dijelu obezbjeđenja kvalitetnog napajanja ovog prostora tehničkom vodom, za razvoj Ivanovih korita otvorile bi se još veće mogućnosti.

ZA KRAJ – FOTO PRIČA O IVANOVIM KORITIMA I LOVĆENU

Kontakt: JU “Lovćen-Bečići” C E T I N J E, Ivanova Korita – Lovćen 81 250 Cetinje, Crna Gora

Tel: + 382 (0) 41 233 700, (0) 41 230 530

Fax: + 382 (0) 41 233 700

Mob: +382 (0) 67 888 878                        

E-mail: odmaraliste@t-com.me;   www.hotelivanovkonak.com

Izvanredni rezultati koje postižu i jedinstvena ocjena svih njihovih klijenata da sve poslove obavljaju savjesno i odgovorno, poštujući dogovorene rokove i traženi kvalitet, preporučili su ih da budu predstavljeni čitaocima ovog sajta pa sam zamolio Izvršnog direktora Nebojšu Nena Vujovića da predstavi svoju firmu i da se kao rođeni Cetinjan i uspješan privrednik, osvrne na neke detalje vezane za sadašnjost i budućnost Cetinja.

Firma “Bombeton” koja posluje kao inžinjering ima 12 stalno zaposlenih. To su uglavnom visoko stručni kadrovi, arhitektonske, građevinske, elektro i mašinske struke.  Zavisno od uposlenosti kapaciteta i ugovorenih poslova, preduzeće koristi kvalifikovanu radnu snagu na određeno  vrijeme kao i usluge specijalizovanih firmi za određene vrste radova.

Pored navedenog, zastupnik smo za Crnu Goru italijanske firme Oikos, koja se bavi proizvodnjom disperzija, unutrašnjih dekoracija, fasadnih materijala (sa garancijom kvaliteta na 10 godina), material za sanaciju zidova, kao i materijala za obradu drveta, metala, pocinčanih limova, PVC-a.

U firmi “Bombeton” prate se sva dostignuća vezana za posao kojim se bavimo i redovno učestvujemo na svim značajnijim sajmovima građevinarstva širom svijeta.

Od svoje opreme preduzeće raspolaže sa više teretnih kamiona, kipera, miksera za beton, kombija furgona, kompresora, dizalica, fasadnih skela, podupirača, oplata i druge mnogobrojne građevinske opreme.

U dosadašnjem radu uspješno smo nastupali na tržištu građevinarstva u Crnoj Gori, a pregled izvedenih objekata u zadnjem period (sa fotosima) najbolje to ilustruje:Stambeno naselje Ibričevina-PodgoricaMauzolej Vladike Danila, Cetinje, 2011. godinaRezidencija Predsjednika Republike, Plavi Dvorac, Cetinje, 2011. godinaStudentski dom, Cetinje, 2010. godinaBivše francusko poslanstvo, Cetinje, 2010. godinaPoslovni objekat DOO ‘Ljetopis’, Podgorica, 2009. godinaParking garaža, Podgorica, 2008/2009. godinaStambeni objekat, Tološi, Podgorica, 2008/2009. godinaDječji park, Podgorica, 2008. godinaVladin dom, Cetinje, 2008. godinaO CETINJU

Iako su nam kancelarije u Podgorici ja stalno živim na Cetinju. Za ovaj grad sam emotivno vezan i kao čovjek koji se bavi građevinarstvom iznijeću nekoliko dobronamjernih zapažanja i  sugestija.  

Najviše mi smetaju slabo riješeni saobraćajni tokovi kroz grad, nedostatak pješačkih staza, neuređeni i od strane ugostiteljskih i prehrambenih firmi uzurpirani trotoari što dovodi do preplitanja pješačkog i kolskog saobraćaja kao i nedostatak parking mjesta.

Tako napr. u Bulevaru (iako postoje trotoari) 95% pješaka ide ulicom. Duž Kružnog puta i prema Bajicama nema pješačkih staza a trotoar od Vatrogasne do Benziske pumpe, koji prati kamenu ogradu bolnice “Danilo I” je i loše dimenzionisan (širok je svega 50 cm) i oštećen da su pješaci primorani da koriste kolovoz.

U zadnjih 10 – 15 godina rađeno je dosta na poboljšanju infrastrukture kroz grad ali bi trebalo da se ti radovi nastave jer je Cetinje više decenija bilo zapostavljeno tako da danas značajan dio grada nema odgovarajuću infrastrukturu.Zar nije žalosno da nam, godinama,  Obilićeva ulica onako izgleda…  O biciklističkim stazama i njihovom značaju za grad kao što je Cetinje, neću sada govoriti.

Što se tiče budućnosti Cetinja mislim da njegovog pravog razvoja ne može biti ako se ne iskoriste potencijali slobodnog prostora Novog Oboda i Košute u smislu GRINFILD investicija jer to je jedina šansa da se značajan broj građana Cetinja zaposli. Na taj način bi se zaustavio odliv mladih i perspektivnih kadrova iz Cetinja koji su sada primorani da odlaze u druge sredine po principu “trbuhom za kruhom”.

Kad pominjem bolje korišćenje prostora Gornjeg Oboda i Košute, kao operativac i čovjek iz privrede koji zna da se od turizma ne može živjeti, navešću jedan konkretan primjer vezan za našu italijansku partnersku firmu Oikos:

Firma Oikos je uspostavila sljedeći koncept:

-Savremena fabrika koja na relativno malom prostoru  proizvodi ekološki material na bazi vode i zapošljava oko 200 radnika.

Kako u Crnoj Gori ne postoji firma koja se bavi programom Oikosa to bi, po mojem ubjeđenju, bila jedna od povoljnih mogućnosti za Cetinje.

Cetinje treba pod hitno da formira preduzeće “PARKING SERVIS” koje bi doprinijelo da se riješe brojni saobraćajni problem i zaposli određeni broj mladih Cetinjana. Siguran sam da bi  ovo preduzeće rentabilno poslovalo.  

Cetinje mora konačno da riješi problem dugogodišnjeg nepostojanja Autobuske stanice, da uredi Gradsku tržnicu po principu privatnog javnog partnerstva, da na Balšića pazaru ponovo napravi Gradski WC (na istom mjestu gdje je bio), da uredi parkove po svjetskim standardima, da napravi intervenciju na podvožnjaku u smislu maximalno mogućeg pokrivanja otvorenog dijela podvožnjaka, kao i da uredi potez od Zmajeve ulice pored Biljarde do Vladinog doma.

 U ovoj teškoj ekonomskoj situaciji moraju se postaviti strogi prioriteti kako bi se rešavali najurgentniji problem grada.

Uz sve ovo treba ukomponovati “CETINJE – GRAD KULTURE” (i sve što ide uz  to) i to je po meni jedini način da se Cetinju vrati život i šansa za bolju budućnost.

Ova tema bi trebala da bude prioritetna svakoj garnituri koja vodi grad jer je grad bez mladih ljudi “mrtav”. Da danas  na Cetinju nema studenata umjetničkih akademija grad bi, najblaže rečeno, tužno izgledao.  

Poštovani čitaoci, za  k raj ovog priloga evo i KONTAKT podataka o veoma uspješnoj cetinjskoj firmi “Bombeton”

Ulica | Admirala Zmajevića 45, Podgorica, Crna Gora | P. Fah | 181

Telefon/Fax | +382 (20) 605 305 | +382 (20) 605 306

E-mail | bombeton@t-com.me

www.bombeton.me

PRILOG PRIPREMIO: Vesko Pejović

Za razliku od ciklusa radova inspiriranih Danteovim Paklom (Dimitrije e Dante, Centro Dantesco, Ravenna, Skaner Studio, Zagreb, 2002.) gdje je sve bilo koncentrirano na ljudsko tijelo kao svojevrsnu sliku pakla, u kompozicijama inspiriranim Lučom mikrokozma ljudsko tijelo i prostor imaju gotovo istu formalno simboličku vrijednost. Ovakav je koncept nametnula činjenica da se čovjek kao mikrokozmos ne može sagledavati odvojeno od makrokozmosa. U osnovi, oni čine jednu nedokučivu mističnu cjelinu.

U pristupu Luči mikrokozma manje su me zanimale one analize u kojima se ovo djelo dovodi u vezu s mogućim izvorima inspiracije. U kojoj mjeri ovaj spjev odgovara mističnoj filozofiji i antičkom herojskom mitu, Platonovoj filozofiji odnosno neoplatonističkoj misli, Filonu ili Origenu, Kabali i Zoharu, Miltonu ili Bayronu…

Tragično biće

Ono što čini osnovu na kojoj se koncipira ciklus Misterijum Luče mikrokozma jest čovjekova svijest o kazni koju ispašta na Zemlji „gnjezdilištu čovječije nesreće“. On je vječno proklet. „Krasotu nebeskog voinstva smrtni nikad postići ne može“. Čovjek je tragično biće. Njegošev se „metafizički dualizam“ ogleda u padu duše, u njenom utamničenju u ljudsko tijelo. Ono je „okov fizičevski“, grobnica duše.

Duhovni je život na nebesi, materije u carstvu gnjilosti. (I, 200)

Čovjekovo se biće iscrpljuje u vlastitom antagonizmu. Premda je slobodne volje, njegova je „duševna tablica načertana“ sa dva protivna zakona. Na jednoj je zakon „pravde blage“ a na drugoj „adski spomen sveze sa Satanom“. Ono što dominira čovjekovim bićem je adsko prokletstvo. Čovjek je raspet između svijesti o krivici i mogućnosti spasenja. Ali ideja tvorca mu osvjetljava dušu koju će voditi „zraka ognja besmrtnoga“.

Simultana težnja

Posebnu dimenziju njegove zemaljske kazne čini samospoznaja kroz sjećanje na preegzistenciju. Duša se bori i muči kako bi se izbavila iz naručja „mračne vladalice“, iz materijalnog tijela i ograničenosti. (Pomišljam na Baudelaireovog čovjeka i njegove dvije  „simultane težnje“; jedna ka Bogu druga ka Sotoni).

Dinamičnost Njegoševih poetskih slika inicira ili određuje dinamičan karakter likovnih kompozicija. Zato su u većini radova pokreti ljudskih glava usmjereni prema beskrajnom prostranstvu neba, kao i ispružene ruke koje teže nedohvatljivom. Dezintegriranost ljudskog tijela simbolizira nepomirljivi konflikt čovjekove prirode koji se odvija u njemu samom. U permanentnoj tenziji i naporu za oslobođenjem i izbavljenjem kroz svijest o sebi čovjek postaje svjestan vlastite tajne. Luča vlastitog prosvjetljenja otkriva mu nemogućnost spoznaje sebe, a ne samo Boga.

S točke svake pogledaj čovjeka, Kako hoćeš sudi o čovjeku- Tajna čojku čovjek je najviša

Duša ljudska jeste besamrtna, Mi smo iskra u smrtnu prašinu, Mi smo luča tamom obuzeta. (130-140)

Iako se u spjevu ističe da je čovjeku podarena „iskra vječne ljubavi“, pesimistički aspekt ljudskog bića je dominantno naglašen.

Mučitelji će jedan drugom biti. Svaki sebe ponaosob najveći. (VI, 60)

Najsuptilniji izraz tog pesimizma, kao jedan od vrhunaca Njegoševe poetsko- filozofske misli, izražen je u stihovima:

U čojka je jedan hram vozdigunut, zla obitelj tuge i žalosti; svaki smrtni na Zemlju rođeni ovom mračnom obitelji vlada

Ovo grko nasljeđe ljudsko čovjek čojku, čovjek sebi dava, najsretnji ga iz ništa stvaraju radi smrtne tužne armonije. (110-120)

Tužna armonija

Čovjeka određuje tragična spoznaja vlastitog položaja. U nekim sam kompozicijama ovoga ciklusa simbolički sjedinjavao ljudsku lubanju i fetus. Pod svodom lubanje, tog mističnog antropomorfnog neba, rađa se, razvija i obitava svijest. Tu luču, misao, ideju, svjetlo duha personificira fetus. Ljudsko će biće postati ono u čemu se rađa „hram tuge i žalosti“. Mistično se izražava organskim. Život i smrt se rimuju uspostavljajući „tužnu armoniju“.

Plod utrobe se u jednoj kompoziciji javlja kao otjelovljenje Božje riječi. U VI pjevanju Njegoš govori o dolasku Božjeg sina. U „stanište kažnjenog bića“ Krist dolazi kao otkupitelj. Dinamičnost poetskih slika u sukobu nebeskih vojski pobunjenog Sotone i Adama protiv Boga projicira se simbolično također u prikazima ljudskog lika.

Otpadnici od neba ustrašeni, S krikovima strave i huljenja. (V, 470)

Kroz transformacije likova s detaljima životinjskih kostura (što se odnosi na Njegoševu kritiku Pitagore i Epikura i na čovjekovo adsko nasljeđe), uspostavlja se dinamička veza s nebeskim, odnosno kosmičkim sferama, s „nebeskom mašinom“.

Kamena pučina

Spomenuo sam važnost prostora u kompozicijama ovoga ciklusa. U formalnom i simboličkom smislu njegova je uloga, kao što je istaknuto, važna gotovo koliko i uloga ljudskog tijela, odnosno lika. Prostor je definiran figurativnim i nefigurativnim likovnim idiomom. Zemaljski je prostor predstavljen fragmentima prepoznatljivog crnogorskog pejzaža „kamenih pučina“. U većini pejzaža dominira planina Lovćen, snažnog simboličkog značenja za pjesnika i vladiku, te stoga funkcionira i kao poveznica sa nebeskim prostorom, što upućuje na Njegoševu koncepciju kozmogonije.

Nebeski je prostor simboliziran apstraktnim plohama, nedefiniranim površinama što sugeriraju nesagledivost i nemjerljivost kosmičkih prostranstava, odnosno  „pankozmičkog centra“, te tamnim površinama sfernih oblika koje sugeriraju nebeska tijela, prostore mraka i mrtve materije. Njegoševo koncipiranje kosmosa o pokretnim, nepokretnim ili koncentričnim nebesima, o stazama po kojima se kreću zvijezde, o poljima kozmičkih prstenova, općenito njegova kozmogonija otvara niz zanimljivih pitanja i asocijacija, od filozofsko -teoloških do onih atomske fizike.

Ljudski lik

Čitajući Luču pomišljam na Svetog Augustina i njegove koncepcije o „intelektualnom nebu“, o „nebu neba“ o toj „duhovnoj supstanciji“ koja je od Stvoritelja primila svoje određenje, kao što je i Zemlja oblik „tjelesne supstancije“. Također mi se nameću misli o Heisenbergovoj Fizici i metafizici.

Ovakve su asocijacije i razmišljanja utjecale i na koncipiranje kompozicija moga ciklusa u kojima se uspostavlja dinamika prostornih odnosa, međudjelovanje apstraktnih polja, čija se tenzija uvećava dodatnom energijom što je emaniraju fragmentarni prikazi ljudskog tijela u pokretu. Tako se u likovnom smislu usuglašavaju figurativni i apstraktni elementi, oblik i ploha, tijelo i znak. Ipak, glavno težište u kompozicijama se odnosi na ljudski lik, na ekspresiju tijela ili njegovog kostura, organskih oblika, čijim se transponiranjem u medij slike simbolizira kompleksnost njegove tajne. Žestina sudara kosmičkih svjetova reflektira se u prikazu ljudskog bića. Čovjek je, kako je naglašeno, biće zemaljske patnje, koje teži nebeskoj slavi. On je mala manifestacija velike tajne. Ta ga spoznaja istovremeno čini i moćnim i ništavnim. Ako ne doseže do „nebeskih vrata“, luča mu osvjetljava vlastiti tragični mikrokozam.

Nesagledivi i nepojmljivi Bog je u permanentnoj kreaciji. On se potvrđuje svijetom kojega kreira. Iz kaosa stvara kozmos, iz amorfne materije jasan oblik.

Alegorijski karakter Njegoševog spjeva otvara mogućnosti različitih karaktera likovnog izražavanja.

Granice prostora

Njegošev je svijet svijet dinamičkog procesa. Linija kao izražajno sredstvo u nekim kompozicijama istovremeno izražava formalnu i simboličku vrijednost. Javlja se kao elementarni grafički znak i kao trag energije nesputanog, oslobođenog pokreta. Ona je također praelement od kojeg se strukturira i oblikuje forma, te se njome i određuju granice prostora. Tako, na određen način, poetska misao dobija ekvivalent u likovnoj prezentaciji. Bjelina podloga kompozicija sugerira dominaciju svjetlosti, ali ne samo kao fizičke kategorije, nego kao simbola duhovnog prosvjetljenja. Duša u tijelu spoznaje sebe. Granice ljudske moći nemoćno se napinju ne bi li se nadišle u beskonačnom prostoru makrokozmosa. Na niz pitanja koja nalazimo u Luči mikrokozma, čije nam svako novo čitanje istovremeno približava i udaljava ovo djelo, pitanja o Bogu i Sotoni, dobru i zlu, zemlji i nebu, svjetlu i tami, o čovjeku i njegovoj tajni, o smislu postojanja Njegoš daje odgovor prije odgovora: „Ovoga su u grobu ključevi“.

Mi smo nemoćni pred apsurdnom spoznajom da se tajna brava nalazi duboko u nama. Pokušaj da se otključa prije smrti jest i ovaj ciklus radova nadahnut misterijem velikog spjeva.

Stvarno i metafizičko određuju i karakter pjesnikovog portreta

Pjesnik je postao otjelovljeni duh što lebdi iznad Lovćena, iznad svoga groba, iznad nevidljivih munjama opaljenih i začađavljenih kostiju, tamnih kao boja neba njegovog mističnog putovanja. Na tom putu pjesnika nosi orao, simbol slobode. Ali sloboda je ograničena, „natkriljena“ krilima simbola pod kojima danteovski kazano „pati zlo sjeme Adamovo“. Dva pola toga zemaljskoga svijeta, dva profila kao da niču iz pjesnikove glave, unoseći u njegov fantomski lik izraze trpljenja i muke, leleka i pobune. Stvarno i metafizičko se prožimaju i određuju karakter pjesnikovog portreta.

Mistično nebesko tijelo što odolijeva snazi zemaljske gravitacije

Smatrao sam da u ovaj ciklus radova, koji je puno rječitiji od ovih par sažetih eksplikacija, moram unijeti pjesnikov lik. U tu sam svrhu kao model koristio nekoliko Njegoševih općepoznatih portreta. Svu sam pažnju usmjerio na pjesnikovo lice, na njegovu glavu, na taj, u duhu Luče kazano, sferni oblik mikrokozma. Njegoševa se glava pojavljuje kao mistično nebesko tijelo što odolijeva snazi zemaljske gravitacije. Ona lebdi ili putuje kao „šar“ nesagledivim prostranstvima kozmosa. (Slika o kojoj je riječ nastala je 2003. godine i njom započinje ciklus Misterijum Luče mikrokozma).

„LUČA“ LUČE, dr. sc. Lidija Vukčević

Znali smo za Dimitrijevu likovnu umjetnost da je velika, nesvodiva, neusporediva. Nakon iskustva njegova slikarskog iščitavanja zapretanog smisla Njegoševa spjeva u ciklusu od 84 rada „Misterijum Luče mikrokozma“ zapažamo djela koja nemaju analogije ni u njegovu vlastitom nemalom slikarskom iskustvu.

Nove Dimitrijeve slike vidimo najprije kao vrlo osobne odgovore na Njegoševo djelo.

Ako spjev – središte nadahnuća – nije posve proničan, Dimitrijev ciklus Misterijum „sam sobom čudo sočinjava“.

Dimitrije je učinio ono što se iznimno dešava u slikarstvu: jednome spjevu, objavljenom skoro prije 170 godina dao je u Slici oblik svevremenosti i apsolutne suvremenosti.

Nije to samo posljedica velikog umijeća figuracije, povezivanja klasičnog i modernog, suptilnosti iskazivanja začudnoga. Djelom što stoji pred nama Dimitrije je transliterirao filozofiju „Luče mikrokozma“ u izuzetan autopoetički iskaz: uspio je značenjsku gustoću spjeva prikazati do razvidne opojnosti Slike. Svjedoci smo i sudionici stvaralačkog čina integracije poetskih kreativnosti: s jedne strane njegoševske zamisli „idejo, iskro besmrtna“ a s druge, dimitrijevske lirske, do perfekcije kultivirane Slike. Koja može stihu, misli, filozofemu dati likovni signum.

Ne manje magičan od inspirativnog središta, tajne Luče. I nije bitno nosi li nas u poimanju ovog ciklusa razum ili intuicija, logika ili čuvstva, razumijevanje ili srodnost, shvatljivo ili nepojmljivo. Dimitrije je majstor nemogućeg, umjetnik suprotnosti, paradoksa. Ovim ciklusom Dimitrije nas je naučio da slikarstvo može biti ne samo umjetnost imaginacije, podsvijesti, snova već i historija ljudskosti.

Obasjava nas saznanje da Autor lako veže izvorno i krajnje, uzvišeno i zemno, svjetlo i sjenu, život i smrt, konačno i beskonačno, mir i krik, kako je sublimno nazvao jednu od svojih slika. Ne zaboravimo, Dimitrije je pravi princ paradoksa i katarze. On drži konce tenzijama Slike a istodobno ih razrješava napetosti do harmonije, simetrije, ravnoteže. Mnogi se planovi naziru iza linearnog u njegovoj figuraciji – nerijetko su na ravni skulpturalnosti. Kao ruka Stvaratelja koja se ponavlja u ciklusu slika Umjetnik poseže za četvrtom dimenzijom koju, i sam suptilni filozof, naslućuje, nazire ili vidi.

To je esencija kozmosa, kaos egzistencije. I obratno, kozmos esencije, egzistencija kaosa. Dimitrije je ne samo uspio iskazati svoj krik – umjetnički i ljudski – nego i dati mu začudnu lakoću izraza do eteričnosti forme. Nijedna od ovih slika ne trpi težinu znaka a svaka je polifona u svojem govoru. I iščitava mnogoznačno: pejzaž podneblja izrasta u likove Ljudskosti, simboli u enigme bivanja. Nisu li i one najdramatičnije slike s fetusom postavljenim u lubanju upozorenje o labirintu kao amblemu postojanja?

Na takvim bi rješenjima i Njegoš pozavidio Dimitriju: kako slika nebo i vječnost, vrlinu i Dobru Sreću, luču i tamu, svemir i nemir. Duboko narativne, Dimitrijeve slike govore mnogim jezicima suvremenosti: tjeskobe, straha, prolaznosti, nestanka, nemoći, užasa. Njima je uspio pomiriti tragičko i dramsko i dati im lirski okvir. Oslobođena, dramska napetost slike djeluje umirujuće, spokojno, jasno. Kao objava bestežinskog neba, zemlje bez tenzija, života bez nevolje.

Muk i krik? Muk krika? Krik muka? Otkrivanje vlastitih otkrovenja „u ljetopis opširni vječnosti. “

Dimitrijeva studija za monumentalnu skulpturu U slavu Njegoša – Misterijum Luče mikrokozma, koja će predstavljati poklon Crnogoraca van Crne Gore Cetinju  a koja će povodom dvijestote godine od rođenja Njegoša (2013) biti izložena ispred Biljarde, tokom tromjesečnog trajanja  izložbe oko 80 njegovih radova iz ciklusa Misterijum Luče mikrokozma.

Prilog pripremio i likovno opremio: VESKO PEJOVIĆ